Lokalni gudački kvartet, bas klarinet, solistica na čelu, maestro Teho Teardo na basu i elektronici te veliki Blixa Bargeld na vokalu u subotu 17. rujna su u ljubljanskom Kinu Šiška održali su nezaboravan koncert na tri jezika s vrlo izraženim dramskim elementima.
Blixa Bargeld, genijalni frontmen njemačke industrial nemani Einstürzende Neubauten koji je proveo 30 godina kao najistaknutiji među Bad Seedsima Nicka Cavea, udružio se s talijanskim skladateljem Tehom Teardom, suradnikom brojnih izvođača (između ostalih, primjerice, Girls Against Boys i Lydije Lunch) i autorom glazbe za brojne filmove (uključujući i ovdašnji prošlogodišnji hit Ivone Juke, “Ti mene nosiš”), kako bi zajedno napravili naslovnu temu za talijansko-njemački film “Una vita tranquilla” (“A Quiet Life”) Claudija Cupellinija iz 2010. godine. Za priču o talijanskom mafijašu koji u bijegu od prošlosti otvara pizzeriju, Teho je skladao glazbu, a Blixa je napisao tekst, a to je otvorilo vrata nastavku takve suradnje, te je dvojac 2013. objavio svoj prvi album “Still Smiling”. Tri godine kasnije kemija se održala i produbila, te je stvoren i drugi album, “Nerissimo”, koji je prošlog vikenda promoviran u Ljubljani.
Budući da je Teardo prvenstveno skladatelj filmske glazbe, ne čudi da su i skladbe iz ove kolaboracije ogrnute ruhom soundtracka, te se glazbeno najviše naslanjaju na gudačke aranžmane. Maestro na pozornici dirigira kvartetu, brine se oko elektronskih beatova i loopova na laptopu svirajući bas i tu i tamo udarajući batićem po zvonima sa slušalicama na ušima. Za to vrijeme Blixa zauzima poze na sredini pozornice djelujući poput kakve glumačke legende. U izrazito europskom ambijentu prelazi s talijanskog na njemački na engleski, recitira pjeva i nadasve glumi uloge likova iz pjesama u tolikoj mjeri da nastup djeluje jednako kao teatar koliko i kao koncert. Pjesme su to koje su čas šlageri, čas komorni pop srodan Tindersticksima, a zatim opet uđu u industrijski ritam Neubautena.
Koncert je otvoren naslovnom pjesmom s novoga albuma na talijanskom, da bi redovni dio zatvorila repriza na engleskom jeziku. Između dva “Nerissima” čuli smo skladbe s oba albuma i EP-ja “Spring”. Našlo se tako mjesta i za obradu Caetana Velosa “The Empty Boat”, ali i pop šlager iz šezdesetih, “Crimson and Clover” Tommyja Jamesa i Shondellsa, ovaj put na talijanskom (“Solo si muore”). Glavninu materijala činile su mračnije nove pjesme, poput “The Beast”, DHX2 (sa upečatljivim refrenom: “Hope should be a controlled substance…”) te zvučni vrhunac “Ich Bin Dabei”, za koju je Blixa rekao kako ju je napisao za svoju ženu iz Južne Azije koja teško podnosi njemačke zime.
Među zanimljivije trenutke koncerta svakako treba ubrojiti Blixin eksperiment u kojem pomoću loopera u možda jednoj minuti stvori glazbenu podlogu zvukova džungle, a sve iz svoga grla. Jedan siktaj, jedan urlik, krckanje grane, majmun u daljini… Za tren oka nalazimo se negdje u mračnom srcu Afrike ili Južne Amerike. Blixa je oduvijek slavan po svojim urlicima i nadrealnim zvukovima koje je sposoban ispuštati, s takvim je programom nastupio jednom i u Zagrebu. Uz Teha Tearda, njegovi zvukovi su u službi izvedbe i glume.
Posebno je teatralna bila i završnica sa “Defenestrazioni” u kojoj opisuje jedan dosadan dan u hotelu, na turneji. Glazbeno i atmosferski ovdje je riječ o pjesmi koja je izrazito na tragu spoken-word materijalu Tindersticka (vidi “My Sister” ili “Ballad of Tindersticks”), a Blixa će odglumiti jedan u nizu beskrajno dosadnih intervjua u kojima mu se uglavnom postavljaju jedna te ista pitanja svagda, na koja ili odgovara izrazom lica ili zbunjeno (“That isn’t even a qeustion!?”) ili uopće ne odgovara (“Ar ju going bek tu plej vit Niiik?”). Sve kulminira političkim govorom u stilu Mussolinija, Hitlera ili Trumpa (“We will all live forever… We will able to fly! We will drink honeyed wine…”)
Ljubljanski koncert Tearda i Bargelda privukao je i pozamašan broj posjetitelja iz Hrvatske, te oduševio sve prisutne. Uz čarobnu izvrsnost glazbe ovog, ipak, side-projecta dvije glazbene veličine, najviše je oduševio Blixin glumački potencijal koji u zvučnom zapisu ostaje skriven, a zapravo čini glavninu izvrsnosti koncerta. Stoga, pruži li se opet prilika, obavezno pogledati!