Teresa Forcades: Ne pozivam na nasilje, ali moramo biti spremni na borbu!

Razgovor s benediktinkom Teresom Forcades, istaknutom aktivisticom i najvećom zvijezdom drugog FALIŠ festivala u Šibeniku.

Teresa Forcades (Foto: Hrvoslav Pavić)

Teresa Forcades dočekana je u Šibeniku poput rock zvijezde. Ni Stefanovski, ni The National, ni Thievery Corporation, niti bilo koja zvijezda SuperUho festivala nije izazvala toliku pomamu fotografa i novinara, koliko španjolska benediktinka koja je u subotu navečer svoje stavove o kapitalizmu, pobačaju, ekonomskom sužanjstvu, nezavisnosti Katalonije, socijalnoj pravdi, Marxu, anarhističkim idejama i koječemu drugom izgovorila na pozornici FALIŠ festivala.

Gostovanje sestre Terese Forcades na ljevičarskom okupljanju u Šibeniku sasvim je slučajno palo u vrijeme nabrijane atmosfere potpaljenje slučajem „Biskup vs. Azimut“, koje je Krešmirov grad podijelilo na, blago rečeno, „konzervativce i alternativce“. Dijelom i zbog toga, a i zbog intrigantnih stavova sestre Terese, FALIŠ festival doživio je u subotu svoju najposjećeniju večer, gotovo petsto ljudi prepunilo je trg Mala loža. Ovaj razgovor nastao je nekoliko sati prije njezina predavanja, u vrijeme dok je pljusak stvarao noćne more organizatorima festivala.

Prvi put ste u Hrvatskoj, u Šibeniku… Dojmovi?

Grad je prekrasan. Kad su me pozvali u Šibenik pitala sam je li to blizu Dubrovnika, jer svi znaju za Dubrovnik i žele ga vidjeti. Sad kad sam upoznala Šibenik, sumnjam da je Dubrovnik bolji. Bila sam i u Nacionalnom parku Krka, njime sam potpuno impresionirana.

Da, tamo ste imali i bliski susret s osom…

O da, osa mi je ušla ispod košulje i ubola me na dva mjesta. Bio mi je to popriličan šok, srećom nisam alergična i sad sam OK. Malo me još pecka, ali spremna sam za svoje predavanje na FALIŠ-u, sve je u redu.

S pozornice na koju ćete se uskoro popeti, ovih se dana često čula riječ ‘revolucija’, pojam koji ni vama nije stran. O kakvoj revoluciji vi konkretno govorite?

Revolucija znači promjenu sustava u koji smo navikli vjerovati. Recimo, svake četiri godine izlazimo na izbore i to nazivamo demokracijom. To nije demokracija. Demokracija znači da se odluke donose prema volji birača, a to se danas ne događa. Ljudi žele jedno, a dobivaju nešto sasvim drugo. Jedini način da imamo istinsku demokraciju jest da promijeni način na koji ljudi participiraju u politici. Umjesto da svake četiri godine glasujemo na izborima, moramo sudjelovati u donošenju odluka na svakodnevnoj razini. To ne znači da svi svakoga dana sudjelujemo na kojekakvim sastancima, već moramo stvoriti nove institucije koje će biti u stanju organizirati sudjelovanje građana u kreiranju lokalne politike. Tada bi vlast zbilja bila odgovorna narodu, a to bi bila velika promjena.

Zvuči utopistički.

Ne, ja ne vjerujem u utopističke ideje. Revolucija o kojoj pričam je ostvariva i funkcionalna. Radi se samo o promjeni stava; kada prihvatimo da smo sami odgovorni za zajednički život u lokalnoj zajednici, tada ćemo biti spremni za istinsku demokraciju. Razmišljati da će se stvari promijeniti ako neka osoba bude izabrana za predsjednika ili ako će neka stranka pobijediti na parlamentarnim izborima, potpuno je pogrešno. Takav menatlitet moramo promijeniti.

Dobro, možda je promjena stava pojedinca danas još i moguća, no čekanje da se promijene političari, bankari, sustav… to zvuči kao dug i neizvjestan proces.

Ne, čekanje nije opcija. Moramo izaći na ulice i prakticirati ono što se naziva građanskim neposluhom. Ja sam protiv nasilja, mislim da se nasiljem ne mogu ostvariti ciljevi koje zagovaram. Pravda se ne mora postizati nasiljem, ali moramo biti spremni na borbu. Gandi nije pozivao na nasilje, ali se itekako borio. Isto tako i Martin Luther King. Dakle, trebamo duhom snažne ljude, nemamo vremena za čekanje…

U biti ste sljedbenica Gandijeve filozofije ‘budi promjena kakvu želiš vidjeti’…

Apsolutno. Znači, promijeni se, a onda se organiziraj. Promjena o kojoj govorim nije jednokratna… Možda sam se ja promijenila jučer, ali moram i danas. Moramo uvijek biti spremni na kritiku i samokritiku. Trebamo srce i trebamo formu. Ako promijenimo samo formu, a ne i srce, to ničemu neće služiti. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X