Riječki Termiti zauvijek će biti među prvospomenutima u svakom razgovoru o bendovima koji su u zlatno vrijeme jugoslavenskog punka i novog vala ostali bez svog (itekako zasluženog) vinilnog izdanja.
Nije teško shvatiti zbog čega – osim što se radilo o jednom od, u okvirima tadašnje scene, najposebnijih i koncertno najdivljijih sastava, zaslužni su i za onaj vječno aktualni, perfektno pogođeni vrisak mladenačkog nezadovoljstva i pobune. Po tom vrisku ovaj je kompilacijski album, izvorno objavljen sredinom devedesetih, i dobio ime, nekoliko godina nakon što ga je ‘rimejkao’ kasniji bend njihovog basista Damira Martinovića Mrleta, u svakom kutku bivše države dobro poznati Let 3.
Jesu li takvu sudbinu mogli imati i Termiti teško je pa i nezahvalno nagađati, no ono što svakako ide u prilog toj tezi je impresivan kreativni razvoj grupe koja je u vrlo kratkom vremenskom razdoblju prešla put od nabrijanih, tipično tinejdžerskih rebelija poput “Šminkeri” i “Mama, s razlogom se brineš” do post-punkera koji s nemalom dozom psihodelije pjevaju o “Kišnim razdragancima” i “Mirisu tamjana”. Neke od pjesama s prve od dvije ploče “Vjernog psa”, istini za volju, baš i ne idu zajedno – nedovoljno upoznati s nasljeđem Termita s nemalom bi nevjericom istom bendu pripisali simpatične, ali protokom vremena prilično oštećene “Žaca” i “Ujo gastarbajter” s jedne, odnosno Stranglersovske “Pobuna” ili “Crossofiran” s druge strane. Takav razvojni put na ovim je prostorima usporediv tek s onim novosadske Pekinške patke, što bi posebno očito postalo kada bi se oba njihova albuma (“Plitka poezija” i “Strah od monotonije”) našla na zajedničkom reizdanju.
Istovremeno je sasvim moguće, čak i vjerojatno da bi prvijenac Termita, da je izašao 1980. ili 1981. godine, spadao među legendarne ex-Yu debije, rame uz rame s onima Azre, Haustora ili Električnog orgazma, ponajprije zato što bi od ovih dvadesetak pjesama probrali i objavili 10-11 najboljih.
Eklektičnost svog rukopisa glavni autor glazbe i klavijaturist Josip Krošnjak Pepi demonstrirao je i power-popom “Ja ne želim ništa” u kojem je moguće čuti eho budućih uspješnica Xenije pa i Boya. Općenito, najvećim forteom njihove pjesmarice iz današnje perspektive smatram sposobnost da rock’n’rollu pedesetih i šezdesetih ubrizgaju adrenalinsku injekciju punka i garaže, baš kako se to radilo u New Yorku, Londonu ili Manchesteru.
Među snažnim adutima Termita nedvojbeno je bio i Predrag Kraljević Kralj, korektan i uvjerljiv pjevač i tekstopisac, ali i jedan od najluđih frontmena scene koja nije oskudijevala ludim frontmenima. Po pitanju rezanja samoga sebe na pozornici tako je za koju godinu preduhitrio još jednog nedavnog gosta naše rubrike ‘osvrt’, pokojnog Satana Panonskog, dok je nastup u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner u Opatiji, kada je Kralj među ostalim na glavu stavljao WC školjku, a Mrle dobio ideju za kasnije ‘performanse perjem’ Leta 3, u jugoslavenskoj rock ikonografiji odjeknuo jednako snažno, možda i snažnije od bilo koje pjesme kako Termita tako i njihovih suvremenika.
Te snimke nećete pronaći na “LP Ploči Vjeran pas”, ali dosta dobar uvid u to što se sve događalo na njihovim gigovima omogućuju audio zapisi iz Pule 1979., odnosno Rijeke dvije godine kasnije, ovdje uvršteni na 45 okretaja, točnije u brzini nekadašnjih singlica. Iako tehnički, donekle i svirački nesavršene, spomenute snimke pokazuju i dokazuju anarhičnu prirodu nastupa grupe, kao i dobru zajebanciju s publikom, još nešto po čemu su tih dana bili poznati. Za kraj, tu je i dodatak od dvije akustične izvedbe (“Redukcija” i sumanuto čitanje “Vjernog psa”) snimljene 1996. u Ljubljani tijekom kratkotrajnog im reuniona u sklopu kojeg su nešto ranije održali koncert i na legendarnom festivalu Fiju Briju.
Izlaskom ove ploče Termitima se poslije dugo vremena ispunio san koji su sanjali kao skupina munjenih, ali vrlo talentiranih klinaca. U slučaju bubnjara Berislava Dumenčića, taj se san ostvario neposredno prije smrti, čime je čitava priča dobila i svoj gorko-slatki epilog.
Prije toga, na vinilu se moglo čuti samo tri pjesme objavljene na davnašnjoj kompilaciji “Novi punk val 78-80” na kojoj je, uz njih, Paraf i pulske Probleme, boje Lijepe naše branilo Prljavo kazalište. Nikad nećemo saznati što bi se dalje događalo s Kraljem, Mrletom i ekipom da su izvorno ostavili dublji diskografski trag, no potpuno je sigurno da se nikada ne bi pretvorili u nekakvu kvarnersku inačicu najpoznatijeg benda iz Dubrave. Čak i ako bi se, poput njih, u nekom trenutku raspali na dva dijela.
(Dallas Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
