Treća večer šibenskog festivala bila je ‘ona prava’. U prijevodu, imalo se što poslušati i u čemu uživati. Šteta što je baš sad gotovo…
Terraneo je prodisao punim plućima. Dugo mu je ove godine trebalo, al’ kad vam pri ulasku za uši zapnu reski riffovi Erotic Biljana i luđački plesni ritmovi Golema, shvatitie koliko je vašoj namučenoj festivalskoj duši bio potreban nekakav konkretan zvuk; udarac u bubanj koji nije ekperimentalan i avangardan, čvrst akord koji nije opaljen s ciljem stvaranja omamljive atmosfere, vokal sa ‘stavom’, prasak benda iz zvučnika…
Porciju noise-rocka na Aqua Stageu u ranom terminu smo propustili, no novinar ovog portala Saša Čobanov koji se zatekao na nastupu velške skupine Future of the Left kune se da je to bio najbolji trenutak Terranea (mogao bi Sale onda to i napisat!). Britanski Wild Beasts donijeli su na Terru pravi terraneovski indie prizvuk, a Jon Spencer je u svojoj poznatoj maniri, distorzija-buka-znoj, pregazio oko tisuću, dvije okupljenih (kolegu Kolegu nije baš impresionirao, no čovjek je tri dana živio na Terraneu, pa ga razumijemo;).
Prvu ozbiljnu fanovsku publiku okupio je Elemental. Zagrebački bend, odavno već na mainstream teritoriju, na Aeru je bez problema vladao situacijom. Od uvodne „Nema ga“ pa preko sat i pol koncerta, Remi, Shot i društvo su, ako ništa drugo, obožavateljima Dječaka, koji su dan ranije na istom stageu privukli puno više posjetitelja, pokazali kako se može biti kontra, a pritom kvalitetan i dostojanstven. No to je već priča o dva različita svijeta; Elemental zna što radi, zna kako poslati poruku i kako istovremeno rasplesati publiku. Koncertnu privlačnost ponajprije duguju Remi, kraljicom scene. Bend je već poodavno uigran, hitova sad već ima dovoljno da se jedan za drugim nižu, a euforično prihvaćen koncert Elementala mogao bi sugerirati organizatorima da se ubuduće više pažnje obrati na ponudu domaćih/regionalnih bendova. Vidjelo se lani, kao i ovih dana, da se domaća riječ s pozornica ravnopravno nosi sa stranom.
Previše riječi nije se čulo na Aqua Stageu nešto prije ponoć. Njujorški post-punkeri Swans, došli su pokazati što je ostalo od njihove „kultnosti“. Grupa koja je u zadnjih dvadeset godina uglavnom hibernirala, na Terraneu je odigrala ulogu koju je lani imao The Fall. Sporo, teško, mračno i katatonično. No, za razliku od fallovaca, Swansi nisu otišli do kraja, u mračne dubine od kojih se u jednom trenutku mora uteći. Predvođeni Michaelom Girom, grupa je teškim riffovima zakucavala publiku u beton, no repetitivnim i bučnim dionicama te dobrodošlim izmjenama u dinamici, Swansi su upriličili meditativan koncert za svakoga tko je uhu dopustio da sluša bez predrasuda.
Teško se nakon te potmule eksplozije bilo prešaltati na štrebersku preciznost umiljato-mračnih The xx, no ništa zato. Na Terraneu se jučer konačno sviralo, a to je bilo sve za čim smo vapili.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
