Prvomajski planovi i obilna kiša spriječili su Zagrepčane da napune Vintage do kraja kako bi svjedočili odličnom nastupu vrsnoga kantautora.
Terry Lee Hale je istupio na pozornicu s gitarom predstaviti pjesme sa svoga lanjskog albuma „The Long Draw“ i otvorio je prekrasnom naslovnom pjesmom pred šačicom ljudi u publici, no za vrijeme izvedbe prve pjesme skupilo se pedesetak ljudi i stvorena je opuštena i intimna atmosfera za ugodno druženje s glazbenim užitkom.
Terry Lee Hale snima za njemačku kuću Glitterhouse Records, gdje je dio kruga galazbenika koje predvodi Chris Eckman solo i s The Walkabouts, a tu su i neka od najzanimljivijih imena americane koja uključuju mnoge ljubimce domaće publike poput Wovenhand, Willard Grant Conspiracy i naših The Bambi Molesters. Dodamo li tu i projekte poput The Jeffery Lee Pierce Sessions koji uz nabrojenu ekipu okuplja Nicka Cavea, Marka Lanegana, The Jim Jones Revue i brojne druge legende, te fascinantan rad mlađe sestrinske kuće Glitterbeat koja svijetu predstavlja najbolje od afričke glazbe, jasno je da je riječ o jednom od epicentara kvalitetne glazbe današnjice.
Terry Lee Hale izvrstan je izdanak Glitterhouse stabla. Nije stranac u Zagrebu, ovo mu nije prvi nastup, a domaća ga publika možda zna i po zvižduku u pjesmi „The Last Ride“ Bambi Molestersa. Posljednji album mu uspoređuju sa kratkim pričama Raymonda Carvera i ima dosta sličnosti u rukopisu Halea i tog genijalnog alkoholičara, jedan osjećaj neizrečenog koji tjera na dublje promišljanje, a kako je Robert Altman maestralno uprizorio Carverove priče u jednom od najboljih filmova devedesetih, „Short Cuts“, kao paralelne svemire koji se u zajedničkom plesu povremeno dodiruju i preklapaju, sličan dojam ostavljaju i ove Haleove glazbene priče o životu i očaju ukrašene stihovima poput: „If there’s hope in this house, I’m going to find it/If there’s hope in this house I’m going to rope, I’m going to bind it/If there’s hope in this house, I want to get up inside it/Magnify it/I want to take a long draw.“
Dakle Hale je odsvirao set pjesama sastavljen uglavnom od pjesama s posljednjeg albuma, među kojima su se osim naslovne isticale intenzivna „Three Days“ i lagana „Gold Mine“, no bilo je tu i starijih pjesama, kao i jedna sasvim nova, a na bis je, kao i Scott Kelly nedavno u Močvari, odlučio odsvirati pjesmu Townesa Van Zandta. Hale se odlučio za nešto manje slavnu, ali svejedno odličnu „The Snake Song“, a koncert je završio s „I Still Want You“.
Šteta što publika nije bila brojnija, ali Hale nam je i ovako malobrojnima uljepšao prvomajsku večer.