Krenulo je kao solo priča Dana Auerbacha da bi se putem pretvorilo u bend, dobar bend.
Koliko god među kritikom bio dvojben „Turn Blue“, prošlogodišnji posljednji album dvojca The Black Keys, toliko je bilo nedvojbeno kako je nakon osam albuma i postizanja svjetske slave u međuvremenu došlo do zasićenja formom i formacijom. U prvom redu se tu misli na pjevača i gitarista Dana Auerbacha. Bilo je to jasno već uvodnom skoro sedmominutnom „Weight Of Love“ koja je bila pjesma primjerenija standardnoj postavi hard rock benda od četiri do šest članova, a ne dvojcu bez basiste, kao što su i ostale pjesme bile tonirane kako bi lakše došle u radijski eter ili u ruke nekom DJ-u koji i nema previše dodirnica s rockom.
Dakle, daleko je to sve bilo od blues garažnog početka, robusnih bubnjarskih dionica i neobuzdane i nerafinirane električne gitare, gledano od albuma „The Big Come Up“ pa do „Magic Potion“. Dan Auerbach je stvar presjekao u pravom trenutku i za sebe i za The Black Keys.
The Arcs je u početku trebao biti njegovo solo projekt, ali glazbenici Leon Michels, Richard Swift, Homer Steinweiss i Nick Movshon koji su priključili očigledno su uložili i dobar dio svog autorstva i Auerbachu je bilo bjelodano kako to više nije njegova priča uz gostujuće glazbenike, već je sve spontano preraslo u bend. Još jedna stvar je zanimljiva po pitanju The Black Keysa, naime tijekom promotivnih medijskih aktivnosti za album „Weight Of Love“, i Auerbach i Patrick Carney su naglašavali kako su se njime više htjeli približiti albumu „Brothers“ iz 2010. No ispalo je kako je ispalo, a upravo se The Arcs i debitantski „Yours, Dreamily“ čine kao zdravi nastavak te priče – kao neki paralelni svemir u kojem je na uvid ponuđen alternativni put The Black Keysa u kojem se nije dogodio jedan megauspješni „El Camino“.
Osjetna je i Auerbachova opuštenost koja mu dozvoljava skakanje iz stila u stil kroz pjesme koje se nižu na albumu, bilo da je riječ o njemu svojstvenim klasičnim rokerskim riff&rima otkivcima, eksperimentalno čačkanje zvučnim ambijentom u stilu Flaming Lipsa, ili istraživanje starog soul ozračja na temeljima Staxa i Motowna. Po prvi put je i u situaciji da u bendu ne manjka niti jedan instrument, tako da se potrudio i svakog člana maksimalno iskoristiti za ovaj zanimljiv, moglo bi ga se okarakterizirati kao laid back post rock album. Uočljivo je također da nije želio igrati na prvoloptaški scenarij. Nije htio potencijalne radijske hitove i bombastične singlove koji bi lakše prokrčili put novoj grupi, već je napravio oazu dobrog ugođaja. Figurativno kazano, izgradio je Arku kako bi se spasio od emotivnog potopa i to mu je pošlo za rukom. „Yours, Dreamily“ tako je uhu ugodan i iskreno sanjarski ugođen album.
Ocjena: 8/10
(Nonesuch / Dancing Bear, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
