The Beach Boys u pariškoj Olympiji – autentični originali koji ne dozvoljavaju da im koncert bude gaža

Koncert koji je bio podijeljen u dva dijela ( godine su ipak tu), donio je 41 jednu pjesmu, a kroz prvi dio od klasičnih hitova grupe bili su tu ‘Surfin’ Safari’, ‘Surfin’ U.S.A’, ‘Darlin’’, dok je set završio s ‘I Get Around’. , Pravo iznenađenje bila je izvedba Ramones standarda ‘Rockaway Beach’.

The Beach Boys u pariškoj Olympiji (Foto: Roberto Pavić)

The Beach Boys u Americi i nadalje drže rekord u pojavljivanju na TOP 40 najslušanijih singlova kada su autohtoni bendovi u pitanju. Vlasnici su po mnogim mjerilima najboljeg albuma svih vremena, riječ je o albumu “Pet Sounds”, stavljeni su na 12 mjesto najvećih izvođača od strane časopisa Rolling Stone, a Paul McCartney ih je nazvao uzorima. Nije dosta?

Imao sam prilike gledati posljednje okupljanje preživjelih Beach Boysa predvođenih autorom i glavom banda Brianom Wilsonom u londonskoj dvorani Wembley 2012. godine. Sjajan surf tulum na njihovom koncertu činio se kao moj savršeni rastanak od banda uz koji sam odrastao. Pjesme poput “Surfin’ U.S.A” ili “Good Vibrations” bile su soundtrack mog adolescentskog odrastanja, dok sam kasnije sam zavolio klasike poput “I Can Hear Music” ili “Darlin’”. Kada se pojavila opcija da odem na njihov pariški koncert, znao sam da trenutno aktivna postava ima samo dva originalna člana (usprkos živima Alu Jardineu i Davidu Marksu), što je svakako probudilo sumnju u autentičnost izvedbe, ali nakon što se otvorila mogućnost da upoznam originale, Mikea Lovea i Brucea Johnstona (hvala fotografu Robertu Paviću), nisam razmišljao više ni sekunde nego se uputio put Eiffelovog tornja.

The Beach Boys u pariškoj Olympiji (Foto: Roberto Pavić)

Koncert je održan u legendarnoj pariškoj dvorani Olympia koja prima 2000 gledatelja, a već od početnih taktova prve pjesme “Do It Again”, Bruce Johnston je pozvao publiku na pljesak, na što su svi u parteru ustali na noge i ostali tako do kraja nastupa. Koncert koji je bio podijeljen u dva dijela ( godine su ipak tu), donio je 41 jednu pjesmu, a kroz prvi dio od klasičnih hitova grupe bili su tu “Surfin’ Safari”, “Surfin’ U.S.A”, “Darlin’”, dok je set završio s “I Get Around”. , Pravo iznenađenje bila je izvedba Ramones standarda “Rockaway Beach”.

Drugi dio nastavljen je s posuđenim kalifornijskim klasikom “California Dreamin’” grupe Mamas and Papas, koji je u izvedbi Beach Boysa ponovo bio hit u osamdesetim godinama, a set je nizao uspješnice grupe iz zlatnog razdoblja djelovanja Dječaka s plaže, razdoblja šezdesetih godina prošlog stoljeća; “Sloop John B”, “God Only Knows”, “Wouldn’t It Be Nice”, a posebna poslastica bila je izvedba Beatles klasika “Here Comes the Sun”, prije kojeg se Mike Love sjetio svog omiljenog Beatlea i autora ove pjesme, Georgea Harrisona. Koncert je završio njihovom najvećim hitom izvan 60-ih, pjesmom “Kokomo”, te mega klasikom “Good Vibrations”.

Na bisu su izveli njihov najveći britanski hit “Barbara Ann” te “Fun, Fun, Fun”.

The Beach Boys u pariškoj Olympiji (Foto: Roberto Pavić)

Deseteročlani band uključivao je Brucea i Mikea, ali i svima simpatičnog glumca te gosta na ovoj turneju, Johna Stamosa, koji je pjevao, svirao gitaru te bubanj. I to dobro. Na video ekranu mogli ste pratiti dinamična i sjetna sjećanja na prošlost, ali i pročitati povremeno tekstove nekih pjesama što je pomagalo publici da bude aktivnija. Johnston i Love? Iako je Bruce upravo tu večer navršio osamdeseti rođendan a Mike je stariji punih godinu dana, na pozornici nisu pokazivali te godine, a vjetar u leđa im je svakako davao i sjajan, baš sjajan band pun dobrih vokalista. Odlazeći na ovaj koncert bojao sam se da će to biti tek još jedna gaža vremešnih momaka s plaže, međutim, autentičnost originalnih članova, autentičnost pjesama koje su temelj rocka te odličan band, nisu dopustili da ovo bude još samo jedan gig. Treba svakako pohvaliti odličnu francusku publiku ( i jednu japanku koja je stigla u Pariz ciljano na koncert) koja je od početka nastupa ovo pretvorila u jedan veliki tulum.

Šlag na tortu bilo je upoznavanje Mikea i Brucea, koji su vidno umorni ali ipak strpljivo odradili fotografiranje i izmijenili nekoliko pristojnih rečenica s nama (naravno, Dubrovnik je bio spomenut), ali nažalost nisam uhvatio Stamosa koji je veliki Elvis Presley fan, pa mi je zato drag. Treba spomenuti da je sjajan domaćin Robertu, vašem fotografu, i meni, bio sin Mikea Lovea, Brian. I kad sve podcrtam, Bruce je kasnije slavio rođendan, a koliko se ljudi na svijetu može pohvaliti da je bilo na rođendanu nekom od Beach Boysa? Život je ponekad lijep.

“Let’s go surfin’ now, Everybody’s learning how,Come on and safari with me…”

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X