Možda je najvažnija bitka koju je izvojevao pulski The Chweger, ona u kojoj se konačno dotični u javnoj percepciji počeo doživljavati kao ozbiljan bend, a ne kao ispušni ventil ili izlet redatelja i umjetničkih stvaralaca kojima je glazba hobi.
To je bio slučaj s prvim albumom iz 2007. kad se uglavnom pričalo o tome jer je oprobana formula da se kroz domaći medijski prostor lakše probijati s poznatim imenom, nego s konkretnim djelom. Drugi album pak traži drugačija pravila. Samim time što je drugi, govori u korist ozbiljnosti projekta, a time se traži i fokus na materiju, tj. glazbu. U tome je The Chweger napravio veliki korak i sad je već u poziciji da dijeli, a ne dobiva čvegere. Obzirom da je ovdje prvenstveno riječ o glazbi, namjerno ću izbjeći nabrajanje članova grupe i njihove izvangrupne aktivnosti, jer The Chweger je jedno tijelo i zaslužuje da se prema njemu tako i odnosi.
Prije pet godina prvi album predstavljao je stilsko putovanje i glazbeno upoznavanje članova. Materijal je bio kompilacijskog karaktera. Na njemu su se našle i tri pjesme iz plesne predstave „Galerija mrtvih žena“ dok je ostatak bio crossover garažnog i kraut rocka u kojem su se tek nazirali obrisi onoga što je u potpunosti definirano albumom „Mir“.
The Chweger se ovog puta u potpunosti okrenuo uhu pitkom elektropop ugođaju svojstvenom francuskom dvojcu Air i eklektičnoj Charlote Gainsbourg, iako, da ne bude zabune, riječ je o bendu koji je samo svoj zvuk produkcijskim filterima približio elektronici. Električne gitare tako više ne iskre u distorziji, već su u potpunosti obuzdane i upotrijebljene kao decentna pratnja kompaktne zvučne slike koju je produkcijskijski smisleno oblikovao Edi Cukerić, pulski producent za kojeg se nakon uspješnih pothvata s Goriborom i East Rodeom može reći kako uzima primat i nameće se kao jedan od glavnih kreativaca s ‘one strane pulta’ i da dobiva na renomeu kakav su primjerice 90-ih imali Denyken i Dragan Lukić.
„Mir“ je jednako nesputana artistička igra puna eksperimenata, kao i striktno definirano dugosvirajući plesni pop album. Nesputanost se očituje i u jezicima na kojima se pjeva (francuski, engleski, njemački i hrvatski), i samo se po pjesmama „Mali čovjek“, „Ona spava“ i „Dijete“ može bez problema zaključiti da je riječ o hrvatskom bendu, što je svakako dobar znak jer je The Chweger dospio u tu kategoriju da neće razočarati u kojoj god zemlji eventualno nastupio. Kroz taj potez se može naslutiti i nekakav ‘niski start’ za prilagodbu u predstojećim novim europskim okolnostima, ali taj prvoloptaški zaključak bi trebalo jednako tako brzo i eliminirati kao netočan, jer je prije riječ o hommageima francuskim, njemačkim i engleskim autorima dotičnog stila, pa čak i talijanskim u prvome redu Enniu Morriconeu u „Fućkam/The Whistler“, pjesmi u kojoj je grupa ugostila najpoznatiji zvižduk spaghetti westerna, odnosno Alessandra Alessandronija zastupljenog u brojnim Morriconeovim filmskim melodijama.
„Mir“ je tako i jedan od naših kvalitetnih glazbenih aduta koji šalje kozmopolitski impuls izvan granica unutar kojih se prečesto osjećamo kao taoci ognjištarskih obreda i pogleda na svijet. Osjećaj mira prisutan je od uvodne „Mon Garcon“ do posljednjeg naslovnog onomatopejskog ljetnog smiraja „Mir“ na kraju albuma.
Mir je konstanta i u glazbenom smislu ga ništa ne remeti, nema ataka na čula slušatelja u igri u kojoj svaka od deset skladbi kao da razvija vlastitu hiperbolu približavanja nedostižnoj meditativnoj nirvani.
Album je katalizator za preslagivanje misli, ne toliko u smislu stvaranja lažne spokojnosti koliko u gradnji opne – sigurnosne zone za kontemplaciju. Istinski je to pokušaj povratka harmoniji u ova raštimana i disharmonična vremena u kojima je mir ono što nam uistinu treba.
Peace brothers & sisters. Tko misli drugačije treba mu opaliti čveger.
Ocjena: 9/10
(Aquarius Records, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
