Psihološka bomba je eksplodirala. Jučer smo na neki način u Vintage Industrialu proslavili život kakav smo do prekjučer vodili.
Dan nakon ‘frenetičnog dočeka’ korona virusa (ili koronavirusa) u Hrvatskoj malo je reći da je zavladalo ozračje zombi apokalipse (dakako bez iti jednog zombija u igri). Medijsko tempiranje panike trajalo je od početka godine, a kulminiralo u utorak 25. veljače s prvim pozitivnim slučajem u ovoj zemlji, da bi nakon stampeda na dućane i njihovog pražnjenje odjednom počele stizati vijesti „nemojte paničariti“. Ne sjećam se da je ova zemlja ikad upala u toliku spiralu panike još od kad su po njoj padale granate, a i tad nije bilo baš previše panike.
Stoga, ovo što se sad događa je nešto što je već sad otišlo dovraga, a velika kolateralna žrtva je društveni život, a malom segmetu toga se moglo svjedočiti sinoć na koncertu peruanskog psihodeličnog rock sastava The Dead-End Alley Band i njihove austrijske predgrupe Sunstain u Vintage Industrialu.
Klub je već istog dana donio odluku da će se koncert održati, ali da se neće naplaćivati ulaz po predviđenih 40, tj. 50 kuna. Na koncu bilo nas je na koncertu svega dvadeset, a od toga njih 7-8 nije govorilo hrvatski, dakle bilo je u pitanju neko društvo bezbrižnih stranaca koji nisu potpali pod utjecaj ovdašnje medijske paranoje. Nije tako samo bilo u klubu. Nije bilo gužve ni na ulici. Mogu reći da nikad brže nisam stigao do Vintage Industriala kroz puste avenije i ulice, čak se i parkirao pred sama vrata kluba (što je inače nemoguće).
„Ovo s korona virusom je stvarno ludo“, komentirao je već nakon prve pjesme i frontmen austrijske predgrupe Sunstain koji je nešto kasnije objasnio da su večer prije trebali održati koncert u susjednoj Italiji, ali je i on bio otkazan, pa nisu tamo ni putovali. Može se reći da je njihovo prvo gostovanje u Hrvatskoj još dobro i prošlo, iako za vrijeme njihove svirke nije broj prisutnih prelazio preko deset ljudi, ne računajući tu ton majstora. A koncert su odradili solidno, predstavljajući svoj autorski hard rock / heavy žanrovski presjek. Sve pristojno u svojim gabaritima, ali ništa od čega bi kao slušatelj trebalo ‘pasti na guzicu’.
Upravo su peruanske zvijezde večeri The Dead-End Alley Bend, koji dolaze iz glavnog grada Lime, imali taj „pad na guzicu“ adut. Ti potomci starih Inka uistinu su dokazali da je psihodelični rock u Peruu jedan od najpopularnijih glazbenih žanrova, iz razloga jer toliko potentan i žanrovski profiliran bend ne može niknuti u nekakvoj infantilnoj sredini, jer se uz sve osjete i kilometri iskustva koje ti momci imaju u nogama.
Otvorili su koncert pjesmom „Headstone Fortress“ s posljednjeg studijskog albuma „Storms“, hendriksovski baždarenom rifčugom u klasi onih nakon kojih odmah znate da su pred vama pravi macani rocka. Jest da isprva sva pažnja odlazi na pjevača i klavijaturista Sebastiana Sanchez-Bottu kao centralnu figuru, no kad je basist Javier Kou preuzeo ulogu glavnog vokala u obradi klasika „Venus“ grupe Shocking Blue (a kasnije i u „American Woman“ od The Gues Who) otvorena je nova dimenzija, da bi potom apsolutni heroj ostatka koncerta bio gitarist Leonardo Alva koji je tako plemenito, uživljeno i virtuozno satirao blues sola da se na momente osjećalo kao da je jedan Jimmy Page ušao u Vintage Industrial.
Peruanci su nakon koncerta uspjeli prodati i nešto vinila oduševljenoj nekolicini. Može se reći; sasvim normalno ponašanje u potpuno nenormalnim okolnostima. Psihološka bomba je eksplodirala. Jučer smo na neki način u Vintage Industrialu proslavili život kakav smo do prekjučer vodili. Unatoč paranoji. Dokle će trajati i kako će se sve razvijati, teško je u ovom trenutku predvidjeti, ali da smo ušli u slijepu ulicu, to je sigurno.