The Dillinger Escape Plan ‘One Of Us Is The Killer’ – uspješna detonacija mozga

Uoči prvog zagrebačkog koncerta The Dillinger Escape Plana treba se osvrnuti na njihov posljednji album ‘One Of Us Is The Killer’.

The Dillinger Escape Plan 'One Of Us Is The Killer'

U mnoštvu koncertnih najava često znaju koristiti riječi poput ‘pioniri’ ili ‘rodonačelnici’ (nekog stila), ali kad je The Dillinger Escape Plan u pitanju, oni to uistinu jesu. Naime kovanica mathcore krenula je od njihovog debi albuma „Calculating Infinity“ iz 1999. godine. Do tada je u pojmovniku postojao samo math rock koji je započeo s King Crimsonom i noisecore čije je temelje (u proto varijanti) udario Black Flag s albumom „My War“ (posebice B strana istog).

Iako su svi ‘math’ oblici glazbeni ekstrem za glazbene ekstremiste koji na jednaki način gutaju unaprijed ‘isprogramirano’ kakofonično ludilo i nagle stilske i dinamičke preokrete onako kako jazz ektremisti konzumiraju free jazz (koji je, bar onako kako ga je Ornette Coleman zamislio, potpuna stega, a nipošto sloboda), The Dillinger Escape Plan se tu izdvajaju jer osim ‘kompliciranog matematičko-glazbenog izračuna’ pojma ‘rock’, pridaje i veliku pažnju pojmu ‘roll’. Nekako baš stoga što još od „Izračunavanja beskonačnosti“ nisu samo fokusirani na potpunu histeriju, što je karkateristika njihovog kolege Steve Albinija u njegovom Shellacu (čiji koncert u Močvari mi vjerojatno nikad neće izblijedjeti iz sjećanja – po suprelativima, naravno), ‘math pleme’ voli Dillingere upravo stoga što znaju i ‘zakotrljati’ svoju glazbu, što je i karakteristika albuma „One Of Us Is The Killer“.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=d-FKM3eZTO8[/youtube]

Već na početku „Prancer“ detonira i u mozak i u trbuh enormnom količinom noisea, a prostora za disanje ne nudi jednako brza i enrgična „When I Lost My Bet“ nafilana izlomljenim i kompliciranim ritam paternima Billyja Rymera, trećeg po redu bubnjara u bendu. Predah u pravom trenutku dolazi kroz psihodelični-grunge spoj u naslovnoj „One Of Us Is The Killer“ čiji uvod otpušta ugodu, vjerojatno na sličan način kako je to nekada činio „Planet Caravan“ na „Paranoidu“ Black Sabbatha. „One Of Us Is The Killer“ je tako ddlična premosnica na „Hero Of The Soviet Union“ koju bi se ‘poetično’ moglo okarakterizirati kao brutalno šoranje vreće za boks na špici speeda, u svakom slučaju maštovito američko doživljavanje jednog od brojnih anonimnih ‘Alija Sirotanovića’ sovjetskog Gulaga.

Početna atmosfera u „Nothing’s Funny“ podsjeća na rane Nine Inch Nails, uz opasku da u ovom slučaju živi ljudi stoje iza kreiranja ritma koji ubrzo postane daleko zahtjevniji prog element koji je u snažnoj koliziji s pijevnim refrenom. Plastičan primjer onog ‘roll’ momenta The Dillinger Escape Plana koji u „Understanding Decay“ propituju nove dimenzije metala i to na puno ozbiljnijem nivou od mnogih modernih heavy metal bendova, jer Dillingeri nipošto ne upadaju u paradoksalnu dimenziju da u nekom trenutku postanu smiješni. Nasuprot hermetici „Understanding Decaya“ kontrast otvaranja horizonta pruža naredna „Paranoia Shields“, dok se nakon nje čak i poduži uvod tišine čini kao logičan ‘prostorni’ nastavak u (skoro pa) instrumentalu „Ch 375 268 277 Ars“ naslova koji sugerira na poglavlje nekog podužeg pravnog akta.

„Magic That Held You Prisioner“ sadrži onaj poznati glazbeni geg kad u kompliciranoj izvedbi prijelaz odradi jedan udarac po trianglu. Odličan detalj koji razbije monotoniju buke na koju ste već u tom trenutku albuma skoro pa imuni. Zaokret u pravom trenutku je i spori heavy komad „Crossburner“ koji puno toga duguje zvuku Pantere, a nekako se čini da bi bolje legla na kraju od posljednjeg žustrog napada histerije kroz „The Threat Posed By Nuclear Weapons“ (iako i ona u drugom dijelu posjeduje slično usporenje). Ali to je samo sitnica u pitanja ukusa za ovako kompleksno glazbeno djelo, možda i najkompleksnije u diskografskom opusu The Dillinger Escape Plana.

Naravno na kraju treba ipak napisati i naputak za neiskusne; ako kao slušatelj ne dobijete napad migrene s prvim taktovima „Prancera“, možda se uhvatite i da uživate u ovoj vrsti glazbene avanture. Fanovi će ionako večeras u Tvornici kulture svakako dobito po ušima zasluženu dozu.

Ocjena: 8/10

(Party Smasher / Sumerian, 2013.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X