Kakav je osjećaj potpisati za veliku diskografsku kuću? Ne znam, ali puno njih kad stave svoj potpis na papir potpuno obole od amnezije i pretvore se u neke druge osobe. Gaslight Anthem su, eto, posljednji u nizu glazbenika koji su odlučili svoje osobnosti dati na inženjering nekim zakulisnim meštrima i mešetarima za neki ‘viši’ smisao…ili besmisao.
Ako je smisao petog studijskog albuma „Get Hurt“ da se povrijede nečije uši, onda je stvar odrađena kako treba. Nekad simpatični i obećavajući punk rock bend koji je iznjedrio „Sink Or Swim“ i „The ’59 Sound“ postao je preloša kopija američkog AOR-a s kraja 80-ih. Ok, ima nekih ‘izleta’, ali ako nakon poslušanog „Get Hurt“ čovjek baulja po stanu i u fonoteci uzaludno traži neke eventualne „Best of-ove“ Bryana Adamsa u svrhu ispiranja ušiju, onda je jasno da je proporcija ‘povrede’ prilična.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=MQ9gFjgTWIA[/youtube]
Kolika je približno ili točno? Krenimo redom. Album otvara „Stay Vicious“ uz gitarsku grmljavinu koja upućuje na to da su momci Briana Fallona krenuli putem grungea, no kad zapjeva jasno je da to nije put grungea kakvim su kročili Alice In Chains ili Soundgarden, već onaj kojim su nakon njih išli Nickelback. Nakon nje „1000 Years“ – mlitav riff koji ostavlja dovoljno prostora da misli odlutaju prema bendovima kao što su Reo Speedwagon, Journey, Joan Jett & Blackhearts, Heart i ini AOR-isti i da se razmišlja o tome koju najdosadniju B-stranu spomenutih je slušao Fallon kad mu je na pamet pao tako proziran riff – 1000 godina samoće, pjesmi nikad kraja. Aktualni singl „Get Hurt“ bit će upamćen po mlakoj reakciji Davida Lettermana kad su mu Gaslight Anthem gostovali u showu. I to je sasvim dovoljno za povijest spomenute. „Stray Papper“ počinje kao da će Jimi Hendrix zapjevati „All Along The Watchtower“ ali se na vrijeme saspe u nešto što zvuči poput kopije benda Boston. U „Helter Skeleton“ Fallon se dovoljno zagrijao da se popne na Springsteenov kolosijek, ali avaj kad Bon Jovi tako nešto uradi bolje. Bez uvrede. S „Underneath The Ground“ je slušatelju potpuno jasno da sudjeluje u glazbenom pogrebu. Doc McGhee, najpoznatije menadžersko ime iz vremena dominacije hair metala ove momke ne bi zaposlio ni da mu kuhaju kavu. Na „Rollin’ And Tumblin’“ opet misao imam li nešto od Bryana Adamsa da ‘isperem uši’, dok se „Red Violins“ može najlakše okarakterizirati kao red alert. „Selected Poems“ odjednom bljesne pozitivno. Sve je u njoj kako treba, ali odmah prožima i strah je li kojim slučajem došlo do snižavanja kriterija, pa „Odabrana poezija“ djeluje ljekovito kao i svaka odabrana poezija. Na „Ain’t that a Shame“ opet Bryan Adams u glavi. Nije li to sramota? Prije nego li je uopće započela „Break Your Heart“ pomislio sam kako će ista definitivno započeti prebiranjem žica po akustičnoj gitari. Bingo! Samo što nema kladionica za unovčit tu vrstu ‘gledanja u budućnost’. Fallon je u njoj opet zauzeo pozu Springsteenovog nahočeta. Srce mi je još jednom puklo. I za kraj „Dark Places“ – ciljana himna za stadionsko pjevanje, Gaslight Anthem ozbiljni u naumu da uđu u arene za najveće, samo što je to sve skupa daleko od opravdane realnosti.
Zašto su veliki bendovi veliki? Zato jer nemaju limita? A što je limit? Slikovito kazano, limit je kada 2014. godine snimiš ovako limitiran album.
Ocjena: 4/10
(Island/Universal Music, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
