Ovoga su puta The Hellacopters vlastite korijene dobrim dijelom odrezali i objavili jedan od svojih najlošijih albuma.
Punih 48 godina prošlo je otkako je odavno zaboravljena power pop skupina The Rubinoos otpjevala “rock’n’roll is dead”, a ta parola narednih je desetljeća postala jedna od najcitiranijih u čitavoj glazbenoj povijesti, uključujući i predstavnike žanra koji je trebala pokopati. Među njima su bili i švedski The Hellacopters koji su 2005. upravo tako nazvali svoj šesti album premda su bili dio scene kojoj su nedugo prije toga pripisivali zasluge za garažni revival i svojevrsno pripremanje terena za skorašnji dolazak The Strokesa, BRMC-a, nešto kasnije i britanskog ogranka predvođenog The Libertinesima.
Čak i neki ovdašnji kritičari tih su dana pisali da se najbolji rock’n’roll svira u Skandinaviji, a svoje mjesto u toj je priči svakako imala i grupa Nickea Anderssona premda nikad nije dosegnula popularnost The Hivesa ili kvalitetu “Survival Sickness”, ponajboljeg albuma radikalnih ljevičara The (International) Noise Conspiracy. S radom su, podsjetimo, prestali 2008. samo da bi se vratili osam godina kasnije kao bitno drugačiji bend.
“Overdriver” stiže u trenutku kada, premda ni u kom slučaju nije mrtav, njihov omiljeni žanr više nikako ne spada među najpopularnije, posebno kod mladih kojima je danas zanimljiv kao što je generacijama stasalima sedamdesetih i osamdesetih vjerojatno bio charleston ili swing. Hellacoptersi su željeli napraviti klasičnu rock ploču kakve su se snimale prije nego što se pojavio punk, ali u tome nisu uspjeli makar su svi potrebni sastojci bili tu. Gitare tako nalikuju onima velikih Thin Lizzy, nešto manje i 70’s Kissa, a refreni power popu Big Stara i Cheap Tricka, pri čemu su svoj skladateljski talent (ili barem trenutnu inspiraciju) ipak malo precijenili.
Album pati od previše ispeglane produkcije, zbog čega umjesto na spomenute, više podsjećaju na dane kada su hair metalci odlučili da im je dosta natapiranih frizura i tajica pa su ulični kredo pokušali osigurati malo zaprljavši image i zvuk. Pošto sam u osnovnoškolskim danima napamet znao postave Motley Cruea ili Def Lepparda to za mene ne bi trebala biti toliko loša vijest, no svega nekoliko pjesama s “Overdrivera” na predstojećim će koncertima moći barem donekle izdržati usporedbu s ranim zgodicima grupe.
Uvodna “Token Apologies” dobro bi se uklopila u nikad službeno objavljene, premda na YouTubeu dostupne sessione Cheap Tricka sa Steveom Albinijem, korektni su i drugi power popom inspirirani komadi “(I Don’t Wanna Be) Just a Memory” i “Do You Feel Normal” u kojoj tema na gitari nemalo evocira staru Saxonovu posvetu palim herojima “Requiem (We Will Remeber”), te “Wrong Face On” gdje Anderssonov vokal često zazvuči poput onog Blackieja Lawlessa iz W.A.S.P.-a. Donekle prolazi i “Faraway Looks”, isključivo zato što je najbliža njihovom izvornom izričaju.
Ostatak materijala predstavlja jasan pokazatelj da Hellacoptersi ne mogu bez garaže, što je šteta jer su u rukama imali potencijalno dobitnu formulu. Naime, neki od najimpresivnijih trenutaka njihove karijere bile su amfetaminske obrade rock klasika poput “Gimme Shelter” The Rolling Stonesa ili “House is Not a Motel” Arthura Leeja i njegovih Love, ali ovoga su puta vlastite korijene dobrim dijelom odrezali i objavili jedan od svojih najlošijih albuma.
Recenziju mi se nekako čini primjerenim završiti onako kako sam je i započeo, refrenom Rubinoosa proširenim za još jedan stih – “rock’n’roll is dead and we don’t care“. Barem uz ploče kao što je “Overdriver“.
Ocjena: 5/10
(Nuclear Blast Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
