The K Band – osviješteni heavy metal na katalonski način

Španjolska baš i nije poznata kao plodno tlo za uzgoj kvalitetnog metal zvuka. Provjerite The K Band pa možda i ta predrasuda padne u vodu.

The K Band

Da Španjolska postaje pravim rasadnikom talentiranih bendova čvrste rock/metal orijentacije potvrđuje i osebujni energični katalonski četverac koji pjeva na materinjem im katalonskom jeziku. The K Band dolazi iz Barcelone, nastao je 2005. godine, a čine ga: Joan Nicolas (vokal i gitara), Javi Vega (gitara), Toni Perelló (bas) i Pere JB (bubnjevi). Jedan od postulata na kojem bend između ostaloga i formira svoju glazbenu filozofiju jest naglašena socijalna osviještenost koju kanaliziraju izražavanjem o temama današnje problematike a tiču se svih mogućih sistematskih pitanja koja se guraju ‘ad acta’ jednoga civiliziranog društva („Arc de Sant Marti“).

Za njih društvo biva u stalnoj borbi između onih koji imaju koristi od sustava, te onih koji su u tom istom sustavu povrijeđeni i diskriminirani, a svojim svijetom glazbe pokušavaju ukazati na potonje koji trpe posljedice društva koje tretira sve jednako. Momci svojim čvrstim rock rifovima i uvjerljivim moćnim pjevanjem uz česte divlje solaže kao i svojevrsnim energičnim ispoljavanjem emocija pune akumulatore za odašiljanje vlastite glazbene vibracije. Izvođačka varijanta benda oslanja se na kombinaciji hard rocka i metala u kojoj se otkriva čisti, zreli i formirani Nicolasov vokal koji i u najžešćim izvedbama zadržava pomalo prikriveni sjetni ton što se čuje u izvrsnoj pjesmi „Barcelona“ koja uvijek iznova pruža šest minuta potpunog užitka.

Njihov dosadašnji opus produktirao je pjesmama „Home Public“, „Amor“, „Un Cop de Sort“, „Barcelona“, „Stazione Termini“ i ostalima u kojima se zvuk kreće od početne psihodelije i nostalgije preko melodičnog hard rocka pa sve do iskonskog metal sounda kojemu bend u konačnici i teži. Pjesme dominiraju nabijenim gitarskim solažama, melodičnim refrenima, uvjerljivim i kvalitetnim vokalom, nisu teške za slušanje, a tekstualno se drže ekspresivnosti. Naslućuje se da The K Band svoju glazbu temelji na kvalitetnim i raznolikim korijenima (od Thin Lizzya, Black Sabbatha, preko Megadetha, Slayera, Maidena…) i da je uspješno transferira u svoj osobni zvuk. Nicolas ističe kako njihovi utjecaji nisu strogo ograničeni na jedan glazbeni pravac, već se naprotiv služe miksom svega od glama, trasha, popa 80-ih, old schoola do naravno heavy i death metala.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=wIzJegKlbeY[/youtube]Time pokušavaju prakticirati stil za kojeg žele da bude autentična vizija rocka s porukom koja se kreće u borbi za prava društva i kao neki novi superheroji spašavaju ga. Kaže da je za njega glazba snažan element u stvaranju emocija i dopušta ti odbaciti svakodnevne maske i odjenuti jastvo. Emotivnost kao princip je nužnost koju on sebi postavlja, a fuzija riječi i nota stvaraju snažno oružje kojim se može prodrmati svijet. Perelló na istom tragu definira njihovu glazbu kao energiju sa snažnim porukama, iskrenim kritikama upućenim društvu, odnosno neku vrstu plačljivog krika u obrani za istinu. Pjevanje na maternjem jeziku, po njihovom mišljenju nije nimalo limitirajuće, dapače smatraju da je ekspresija na vlastitom jeziku neprocijenjiva.

Ovi Katalonci iza sebe imaju svu silu koncerata i nastupa širom Španjolske koji se nerijetko ističu neobičnom i drugačijom scenografijom i vizualizacijom, a u svom gradu uživaju i dobar glas jednog od kvalitetnijih metal sastava. Shodno tome, posljednji nastup dogodio se sredinom travnja u bazičnoj im Barceloni prilikom nezavisnog natjecateljskog festivala Wolfest čiji cilj je okupljanje bendova s posve novom glazbenom percepcijom i njihovo daljnje afirmiranje. Naime, katalonski metal u svojoj esenciji nije nimalo drugačiji od metala bilo gdje u svijetu osim naravno činjenice da pjevaju na katalonskom. Općenito, njihova rock/metal scena je bogata i još uz pojavu novih i neafirmiranih bendova raznolikost je poželjni artibut.

Katalonci za razliku od nas imaju sreću i mogućnost da se predstave publici na raznim festivalima koji se često održavaju upravo u tu svrhu, tako da je i to jedan od načina selekcije. Možda je konačno došlo vrijeme da „Heroes del Silencio“ neće biti isključivi prepoznatljivi španjolski glazbeni brend, već je zasigurno vrijeme za nove superheroje čvrstog metal zvuka. Bez obzira na eventualnu jezičnu barijeru (kao da uvijek razumijemo i tekstove na tako eksponiranom engleskom), istina je da bend ostavlja dojam autentičnosti, istovremene jednostavnosti i kompleksnosti u glazbenom i vizualnom izražavanju i sve vodi k tome da je taj njihov izbalansirani crno-bijeli svijet u ovom trenutku rezerviran baš za njih. Pa, poželimo im nek ta rezervacija postane i konačnom ulaznicom u svijet dobrog rock/metal zvuka, jer bilo bi ih dobro u njemu imati.

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X