Grupa The Memorials predvođena Tomasom Pridgenom, bivšim bubnjarem grupe The Mars Volta pošteno je zakuhala atmosferu u Močvari, ali te večeri su i domaći glazbenici ispred The Memorialsa bili na visini zadatka.
„Svirali smo od Portugala do Skandinavije. Ovo je naša prva europska turneja i nismo ni sanjali da ćemo doći i u jednu Hrvatsku, hvala vam što ste nas ugostili“, izjavila je Viveca Hawkins, prevačica grupe The Memorials pred stotinjak prisutnih u Močvari u petak navečer.
Viveca je punokrvna crna pjevača, odličan izbor za kalifornijski afro punk predvođen bubnjarom Thomasom Pridgenom poznatom po radu s grupom The Mars Volta. Iz čisto promotivnih razloga i trpanja u nove stilske ladice razumljivo je Pridgenovo inzistiranje na imenovanja afro punkom onoga što radi The Memorials, koji u svojoj srži i stavu to svakako jest. Ali je pored toga to i dobrano umočena priča u prog rock gledano i po trajanju pjesama i po njihovij kompleksnoj strukturi u kojima su česte izmjene raspoloženja i aranžmana. Dakle dobar dio The Mars Volta razmišljanja i gradnje pjesama Pridgen je ugradio u temelje ovog benda. Čim je tu i crna pjevačica, primisli o poveznicama sa soulom su ekspresno prisutne, no tu je i hip hop nasljeđe koje se čini daleko zanimljivijim segmentom u izvedbi Vivece Hawkins, koji više podsjeća na glazbeno-poetsku narativu pred-hip hop ere. Točnije stil koji je bio karakterističan za The Last Poets i Gil Scott-Herona. Tako da upravu tu leži dobar dio iskonske snage The Memorialsa, daleko više nego u izlizanoj hard rock formi solo onaniranja na električnoj gitari što se također moglo vidjeti i čuti na koncertu u petak.
No čak ni ta najpozerskija epizoda energijom ispunjenog nastupa nije neka značajnija primjedba koncertnoj izvedbi ove izrazito zanimljive adrenalinske bombe koja je u salvama eksplodiravala na pozornici. Da je bilo više publike, sigurno je da bi i atmosfera ispred pozornice bila daleko više naelektrizirana. Nekakvo posezanje argumenta sveopće krize i besparice se čini irelevantnim kad je u pitanju mjesec studeni ove godine u kojem su se u metropoli vrhunski koncertni i klupski događaji doslovce nizali dan za danom. Praćenje svih koncertnih zbivanja za prosječnog poklonika urbanog zvuka se u proteklih trideset dana činilo nemogućom misijom. Stoga je i stotinjak okupljenih na koncertu The Memorialsa nešto što nikako ne bi trebalo imati negativni predznak.
No nije samo The Memorials briljirao. Bila je znalački organizirana večer i kad je izbor predgrupa bio u pitanju. Ispred američkih headlinera nastupio je zagrebački progresivni hardcore-noise-grunge-pop trojac Dusted Crutch predvođen izvrsnom pjevačicom Anđelom Zebec koja posjeduje vokalnu energiju i čistoću tona jedne Skin iz Skunk Anansie. Bili su jednako uvjerljivi i glasni kao i na 2. Inkubatoru prije mjesec dana u Tvornici kulture, a autor ovih redaka svakako je ponosan na činjenicu što je ovaj iznimno kvalitetni mladi domaći bend bio dio i naše glazbene priče. Držimo im fige u svakom pogledu, jer uistinu zaslužuju širu afirmaciju od teritorija glavnog grada i okolice.
Prvi je na pozornicu te večeri izašao mladi pijanist i pjevač Nikola Vranić aka JohnJohn Raven August (skraćeno J.R. August), zabočki autor i glazbenik čiji je petominutni video uradak „Man With The Magnificent Mind“ prije mjesec dana završio na listi najboljih pjesama na stranici Coldplaya što je izazvalo tektonski poremećaj u hrvatskom mainstream medijskom prostoru koji se obično kroz internetske tražilice bavi pronalaženjem Hrvata u svijetu, od onih umiješanih u krijumčarenje do onih zapaženih zbog druge vrste talenta, kako bi se obično kreirale bombastične priče – instant informacijska hrana bačena u eter zombielanda. Uglavnom, svi ti predstavnici te vrste medija koji su nedavno Nikolu dizali u nebesa kao supertalentiranog dečka koji će uskoro gigantskim koracima hodati planetom poput 2 Cellos, uglavnom se oslanjajući se na klimavu činjenicu da je zapeo za oko Chrisu Martinu, baš se i nisu pojavili tog petka u Močvari. Tipična hrvatska medijska površnost i ignorancija na djelu. Možda bi došli na koncert da je neki od ‘imam stav o svemu’ modnih stilista lupio pred nekom kamerom da se i njemu sviđa ono što se sviđa Chrisu Martinu i da ga jako zanima glazba tog dečka kojem su neki odmah zalijepili i etiketu mladog hrvatskog Tom Waitsa. A tko zna možda se i pojave u Vip Clubu za par tjedana, gdje će J.R. August još jednom uživo izvesti svoju glazbenu kvadrologiju.
Uglavnom Nikola je uistinu nadareni mladi autor koji i u ogoljenoj verziji nastupa na kojem je on bio za klavijaturama i mikrofonom pojačan samo decentnom pratnjom ženskog vokala, dokazao kako njegove četiri izvedene pjesme drže vodu. Bila je to glazba koja poziva na slušanje i to glazba u pravom smislu te riječi, neopterećena trikovima i umiljavanjem publici. Minijaturna kvadrologija čije izvođenje nije potrajalo ni pola sata bio je sasvim lijep uvod u kvalitetnu glazbenu večer tog petka kraj savskog nasipa.