The Mountain Goats ‘Getting Into Knives’ – oštri psi, oštri noževi

Nema mnogo slučajeva u svijetu popularne glazbe u kojima bend nakon četvrt stoljeća snimanja dozrije u nešto što bi se moglo bez mnogo kolebanja nazvati njihovim vrhuncem, ali John Darnielle i njegovi The Mountain Goats su unazad par godina, čini se, postigli upravo to.

The Mountain Goats “Getting Into Knives”

Kantautor John Darnielle i njegov sastav The Mountain Goats lani su objavili “In League with Dragons”, ploču koja se na našem portalu našla na popisu 20 najboljih stranih albuma godine i već su započeli rad na njegovom nasljedniku kada im je izbijanje epidemije kao i svima drugima pomrsilo planove za turneju priprijetivši im egzistenciji. Kako bi malo olakšali financijske muke, Darnielle je prvi val korone proveo stvarajući “Songs for Pierre Chuvin”, međualbum koji je po prvi put nakon osam godina i ploče “All Hail West Texas” snimio bez pratećih glazbenika i to na običnom kućnom kazetofonu. Nadahnuće za ovo izdanje, kako mu i samo ime kaže, našao je u knjizi “Kronika posljednjih pogana” francuskog povjesničara Pierrea Chuvina, no unatoč nekim vrlo kvalitetnim trenucima i dobrimm melodijama, trajanje koje ne premašuje pola sata i izrazita lo-fi priroda ove ploče signalizirali su da ćemo na punopravnog nasljednika lanjskog albuma morati pričekati još neko vrijeme.

To vrijeme čekanja pokazalo se milostivo kratkim budući da je “Getting Into Knives” uslijedio već pola godine nakon Johnovog samostalnog eksperimenta. O krvnom srodstvu između ovog albuma i “In League with Dragons” osim iste postave koja ga je snimila u legendarnom studiju Sun u Memphisu uključujući i producenta Matta Ross-Spanga, svjedoči već i geografija koja je njima zabilježena, pa tako lanjska ploča završava s pjesmom “Sicilian Crest”, dok nova počinje s “Corsican Mastiff Stride”. U ovom trenutku ne znamo je li Sardinija u priči namjerno preskočena ili je ostavljena za sljedeće izdanje, ali znamo da je korzikasnki mastif, poznat i kao Cane Corso tek prvi od oštrih pasa koji nastanjuju ovu ploču. Jednu takvu skupinu pasa lutalica susreli smo već u odličnim uvodnim stihovima prvog singla s albuma, “As Many Candles as Possible”:

“When stray dogs finally catch you in the alley
You don’t consider their point of view
But when the wounds are healed, and the scars are shiny
Sometimes then you do…”

Možemo lako zamisliti kako je riječ o istim psima koje ćemo susresti i kasnije na albumu:

“I’m going to write my name on everything
I’m going to leave a lasting legacy
And when my body’s thrown with great force from a window
The dogs will fight for whatever’s left of me.”

Potonje stihovove možemo čuti u pjesmi “Great Gold Sheep”, a gdje ima ovaca, osim pasa ima i vukova. A oni su u pjesmi “Wolf Count” jednako gladni kao i njihovi gradski rođaci. Dodamo li tome svemu i naslovnicu albuma koja u skladu s njegovim imenom i eponimnom završnom pjesmom prikazuje kolekciju noževa, jasno je da unatoč često blagim melodijama ovom pločom vladaju slike koje sugeriraju neku vrstu opasnosti.

Moglo bi se reći da “Getting Into Knives” ima dva srca koja čine nizovi od tri pjesme. Na prvoj polovici ploče to je niz triju singlova: “Get Famous”, “Picture of My Dress” i citirane “As Many Candles as Possible”. Riječ je o ritmički živahnijem i melodijski vedrijem srcu od onog drugog na potonjoj polovici koje čine balade “The Last Place I Saw You Alive”, “Bell Swamp Connection” i također citirana “Great Gold Sheep”. U središtu prvog srca, dakle, nalazi se “Picture of My Dress” koja zamišlja razvedenu ženu koja na proputovanju po zemlji na različitim lokacijama poput ugibališta u New Mexicu ili Burger Kinga u Texasu u kojem na radiju svira Aerosmith, fotografira svoju vjenčanicu kao simbol propaloga braka. Moćna je to slika, pritom nastala na temelju jednog tweeta s kraja 2018., a sasvim jasno ilustrira moć Darnielleovoga pisanja koje se sada već proteže i kroz četvrto desetljeće u karijeri, premda mu još nije donijelo slavu o kojoj pjeva u drugom singlu “Get Famous”.

Srce spomenutog “drugog srca” je do kosti tužna “The Last Place I Saw You Alive” koja majstorski izbjegava bilo kakav oblik patetike pronalazeći bol na sasvim običnim mjestima. Riječ je o jednoj od onih pjesama koje jednostavno morate sami čuti jer nikakvo pisanje o njima neće objasniti njihovu ljepotu.

Nema mnogo slučajeva u svijetu popularne glazbe u kojima bend nakon četvrt stoljeća snimanja dozrije u nešto što bi se moglo nazvati njihovim vrhuncem, ali The Mountain Goats su unazad par godina, čini se, postigli upravo to. No Darnielle se nikad niti nije uklapao u obrasce koji definiraju “svijet popularne glazbe”. Oduvijek moćan na peru kao i na zavodljivim melodijama, njegov talent kao da konstantno raste pa ne treba sumnjati da će i sve što uslijedi nakon ove ploče biti jednako dobro ili, ako je moguće, bolje.

Ocjena: 8/10

(Merge Records, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X