Vintage Industrial u srijedu je premijerno ugostio američki rock kvintet The Mystery Lights.
Premijerni hrvatski posjet izvorno kalifornijskog sastava The Mystery Lights koji se preselio u New York bio je čak i solidno posjećen obzirom na sredinu tjedna, već tradicionalnu podozrivost domaće publike, ali i činjenicu da domaći bastion poklonika 60ies garažnog rocka realno ne broji previše poklonika.
The Mystery Lights je ona vrsta pastiche sastava uronjenog u prošlu eru koji u rijetkim trenucima korespondira sa stvarnošću u svakom pogledu. To ‘rijetkim’ se odnosi na jednu pjesmu koja kao da je došla iz tabora Khruangbina i to je uglavnom bilo sve na tu temu osluškivanja stvarnosti.
Prvi dio koncerta stvarno se mogao uklopiti u zvuk legendarne kompilacije „Nuggets – Original Artyfacts from the First Psychedelic Era, 1965–1968“, možda ponajviše zbog zvuka klavijatura koji bi se mogao pripisati zvuku rock velikana Arthura Browna (najizraženije u pjesmi „Can’t Sleep Through The Silence“), dok je malo kasnije počeo izbijati i psihodelični potpis The Velvet Undergrounda. No za razliku od spomenutih, The Mystery Lights u izričaju ne posjeduju taj oblik svojevrsne okultne tame New Yorka. Kalifornijsko Sunce ipak je jače utkano u potpis grupe, zahvaljujući pjevaču i gitaristi Mikeu Brandonu koji je cijelo vrijeme veselo skakutao odjeven u automehaničarski kombinezon, pa je više odašiljao sliku veselog šljakera koji je jedva dočekao da šef ode iz automehaničarske radione kako bi ušvercao bend i zasvirao s njim. Pomalo, Cheech & Chong situacija, ali bez komičnih ispada između pjesama.
Nastavno na to i koncert je imao dimenziju svojevrsne rock razbibrige s imperativom da se svi okupljeni dobro zabave i skinu breme svakodnevice s leđa i otputuju u sad već prilično daleku prošlost u kojoj je sličan zvuk u izuzetno velikoj mjeri provocirao tadašnje društvene i političke prilike, prvenstveno u SAD-u.
U tom smislu najviše efekta su polučile psihotične pjesme, meni osobno najbliže duhu The Crampsa, konkretno „Mighty Fine & All Mine“ i „Melt“ u kojima visoki i pomalo psihotični Brandonov vokal u službi otkačenjaštva.
Službeni dio koncerta zatvoren je unutar sat vremena – prilično ‘turistički’ rekao bih, što me nagnalo da kasnije proletim kroz set liste s prijašnjih nastupa The Mystery Lightsa, posebo na matičnom američkom tlu i doznao da znaju nanizati i skoro trideset pjesama po koncertu.
Desetminutni bis koji je uslijedio bio je više u stilu sedamdesetih, dosta moćniji u izričaju i bogatiji solo dionicama na što je i publika bolje reagirala. Zaključak je da su The Mystery Lights tu pokazali da imaju štofa da nas dublje ukopaju u svoju priču, tj. narativ zlatne ere američkog rocka i ostave bolji dojam obzirom na prvi susret. Ovako smo imali ne baš dug psihodelični let. Možda je ipak netko trebao prišapnuti Mikeu Brandonu da zagrebačka publika može i često želi podnijeti više i duže od onog što su The Mystery Lights priredili za prvi susret.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
