‘Undun’ je novi ulazak The Roots u geto stanje uma, no vremena za pripremu je izgleda bilo premalo…
Jesu li članovi The Rootsa iznimno nadahnuti ili imaju šprancu glazbene proizvodne trake? Ili imaju i jedno i drugo, jer jednostavno ne prestaju s proizvodnjom. Prošlu i pretprošlu godinu su završili s dva objavljena albuma. Posljednji u nizu „Undun“ ponovno je u fokus stavio preživljavanje mladog crnca u getu tj. fiktivnog Redforda Stephensa. A priča je stara; jedini „prosperitet“ koji geto nudi je kriminal, a iole inteligentnom mladiću postaje jasno da mora uroniti u njega želi li uopće stvoriti nešto što se naziva budućnost, pa makar je i uništio. Time se The Roots praktički vratio svojim korijenima.
Prijašnji „How I Got Over“ slavio je odlazak Busheve administracije i dolazak Obame pa je u tom tonu budio vjeru i nadu. U međuvremenu su Rootsi potpisali jedan od najbolji kolaboracijskih albuma, ne samo u svojoj karijeri, već u afro-američkoj glazbi općenito, odnosno „Wake Up!“ s Johnom Legendom, da bi paralelno s radom na „Undun“ uspješno surađivali sa zaboravljenom pjevačkom heroinom Betty Wright na albumu „Betty Wright: The Movie“, a istoj je to bio uspješan povratak na scenu nakon gotovo desetogodišnje diskografske pauze.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=zqYFclG1hdw[/youtube]
Iako su The Roots jedni od rijetkih crnih hip hop izvođača čija glazba je kliknula u mom bjelačkom mozgu i čiji eklektični pristup uistinu držim pravovjernim putem hip hopa koji je prečesto opterećen mačizmom i egoizmom „Undun“ mi ipak nije zatitrao ušne resice kako su to učinila tri posljednja pobrojana albuma. Na „Undunu“ se osjeti da je pretencioznost počela nagrizati sadržaj. Posebno je to uočljivo u završnici albuma i četiri povezane pjesme „Redford (Fot Yia-Yia & Pappou)“ sa Sufjan Stevensom, „Possibility“, „Will To Power“ i „Finality“ u kojima je pribjeglo spajanju hip hopa i klasične glazbe. Kombinaciji toga kao takvoj se nema što prigovoriti, osjeti se da su Rootski željeli krešendo filmske glazbe sličan onome u trilogiji „Kum“, ali je taj u određenom neskladu s onim što je ponudio ostatak ovog albuma.
Početak je albuma je pak „in your face“ rap minimalističkog manirizma, ali u kojem prvi ozbiljniji udar dolazi u „One Time“ u kojoj gostuju Phonte & Dice Raw, na koju se izvrsno nadovezuje „Kool On“, kolaboracija s Gregom Pornom i Truck North. Uspješan niz jakog središnjeg dijela potvrđuje i jedna od najboljih pjesma na album„The OtherSide“ s uistinu izvrsnim refrenom otpjevanim od strane Bilala Olivera. Nešto kasnije „Lighthouse“ s Dice Rawom i „I Remember“ s Mercedes Martinez i Tracey Moore na sličan način još jednom podižu tenziju do drugog neospornog vrhunca „Tip The Scale“ u kojoj se osjeti puna snaga vokalnog rap bluesa Dicea Rawa i kad nakon toga album oštro zaokrene prema klavirsko gudačkom završetku osjeti se pad tenzije koja je do tada bila prisutna.
Nema govora o tome da je „Undun“ loš album, već je samo za nijansu slabiji od onoga što The Roots već godinama isporučuju. Možda bi bilo dobro da samo malo uspore s proizvodnjom čime bi se povećala filtracija izvrsnosti materijala, koja je do sada bila na zavidnom nivou.
Ocjena: 7/10
(Def Jam Recordings / Universal, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
