Začudna kombinacija bendova? Nije u pitanju kombinacija, već samo dva samostalna koncerta održana u dvije dvorane istog kluba. Koncertna večer se jednostavno sama posložila.
Po dolasku iz Lisinskog u Boogaloo nakon koncerta TBF-a i Jazz okrestra HRT-a, pregrupe sam propustio, a i jedan i drugi bend počinjali su istovremeno – koprivnički Ogenj u velikoj dvorani, a riječki The Siids u malom Boogaloou.
Bend Ogenj koji pjeva na hrvatskom i na nedavno održanoj Dori osvojio najviše glasova televotinga okupio je oko 150 posjetitelja u prostoru u koji stane tisuću ljudi (neki stručniji od mene kažu i 100-200 povrh toga).
Bend The Siids koji pjeva na engleskom i nikad nije bio na Dori okupio je oko 150 posjetitelja u malom taman-za-clubbing Boogaloou.
Pošto sam neuk u sportskom žargonu i sportskim mjerilima, nisam siguran je li to neriješen rezulatat po broju posjetitelja, ili The Siidsima treba uračunati hendikep zbog neučestvovanja na Dori i tradicionalno loše prođe domaćih bendova na engleskom do pojave Baby Lasagne, pa reći da je za njih te večeri bilo 2:0 ili 5:0 ili koliko god u njihovu korist kad se iz računice izbaci nedostatak njihove prisutnosti u medijima spram Ognja.
Iz zatečene situacije mogao sam samo zaključiti nekoliko stvari. Prva je da publika koja glasa na Dori očigledno ne ide na klupske koncerte, jer Ogenj je imao savršeni tajming za gig. Kao drugo, nije isto biti drugi na Eurosongu i biti drugi na Dori. Kao treće, počeo sam sumnjati i u ishod ovogodišnjeg televotinga, ne u smislu da je taj sistem prikupljanja glasova u kvaru, već da je možda netko tu pumpao organizirano kako bi se dobila drukčija slika televotinga od one koja je realna. I očigledno je da taj netko (ili neki) nije napumpao dovoljno.
U svakom slučaju, što god po intervjuima nakon Dore pričali članovi Ognja (što je dodatno zagorčavalo život pobjedniku Marku Bošnjaku koji je, usput rečeno, bio do te mjere izložen skoro pa orkestriranim homofobnim porukama mržnje da su morali biti isključeni komentari ispod njegovog EBU profila), činjenica je da je taj bend u Zagrebu okupio oko 150 ljudi. Dakle, gdje su ti silni navijači, jer ako ta koncertna situacija nije diskrepancija, onda ne znam što jest?
The Siids sam zadnji put gledao prije korone na Mrletovom i Ivankinom Sailor festivalu u Rijeci, dakle na domaćem terenu dok su Darko Terlević i Stanislav Grdaković bili u formi electro dua i bili su mi dobri, iako možda i već tada spremni za neku nadogradnju i doradu. Sinoć je ta nadogradnja bila očita na, ujedno prvom samostalnom zagrebačkom, koncertu u Boogaloou gdje su Terlević i Grdaković bili pojačani bubnjarom.
Time su The Siids dobili na prodornosti i uvjerljivosti i to je sada jedna drukčija, bolja, priča. Terlević je uz to zadržao dva floor toma kojima je povremeno akcentirao i to je dodatni plus za ovaj sastav i estetiku njihovog zvuka i za gibanje poticajnog ritma. Naravno da je to i dalje dark electro naslonjen na Depeche Mode, ali s pojačanjem u redovima svakako definiraniji i uvjerljiviji uživo obzirom da spomenuti vodeći dvojac itekako zna oblikovati i prezentirati pjesme.
Samostalni zagrebački koncert bio je prilika za izvođenje više materijala s njihova dva studijska albuma, što je Terlević kratko objasnio da konačno nemaju vremenski zgusnuti set. Poseban akcent baš u tom segmentu bila je izvedba pjesme „Freedom“ na kojoj im je glasom i gitarom gostovao Marko Rogić iz White On White. Bio je to svojevrsni spektakl u malom – desetminutni drive u kojem se isprepliću kraut i dark electro i s kojim The Siids jasno otvaraju zvučnu dimenziju u kojoj na nastupima može ovladati i upravljati jedino uigran i kvalitetni bend. Sinoć je baš ta „Freedom“ kao posljednja dodatno otvorila neke čakre. The Siids su postali dovoljno jaki i kvalitetni da mogu iznijeti samostalnu klupsku večer na svojim plećima i na zadovoljstvo publike.
E sad, Ogenj… Mislio sam da ću više ‘trčkarati’ od jedne do druge dvorane, ali The Siids su za mene imali jači magnet. Ogenj sam gledao parcijalno, na nekih 5-6 kratkih posjeta u kojima me uglavnom odbijala začudna stilska akrobatika i nedostatak nekog bendovskog rafinmana u svemu tome, kao da je u pitanju neko natjecanje.
Uglavnom, prvo sam slušao neku super brzu punk rock izvedbu koja je pred kraj postala još brža time i potpuno pretrpana da bih išta osim zida buke tu mogao razaznati. Pri Idućem ulasku me iz dvorane istjerao neumjereni heavy metal tapping solo na gitari. Prilikom novog dolaska na pozornici je bila harfistica s kojom je pjevač Tomislav Mihac Kovačic pjevao neku baladu, okej Ogenj može i to, ali mi je i to imalo više neku akrobatsku nego poetsku crtu u sebi.
Druge njihove goste sam očigledno propustio dok sam bio na Siidsima, a jedina pjesma koju sam otpratio od početka do kraja bila je „Daj, daj“ na kraju službenog dijela i opet isti problem kao i na Dori, a to je da je to prilično tanušan komad i pored silno uložene energije u skakanje i divljanje na pozornici i Kovačicevo obraćanje publici kao da je ispred njega kojim slučajem pun Boogaloo, a ne situacija kad pukne koncert po svim parametrima.
Čak i da stavim postrance ranije homofobne izjave Kovačica (što je mi je izuzetno teško) i njegovu post Dorinu kuknjavu kako su Ogenj pokradeni, ne mogu čak ni eventualno ljubomorno reći da imaju hit ili neki zarazni groove, već samo ustanoviti, kao i nakon njihovog prvog albuma, da stvarno i dalje ne čujem i ne vidim neki ozbiljniji potencijal tog benda.
Paralelni gigovi i minglanje između njih, time i neizbježne usporedbe na kraju su me navele na zaključak da su The Siids došli s publikom podijeliti ugođaj, dok su Ogenj došli grčevito privući pažnju. Dva potpuno dijametralno suprotna pristupa, a samo je jedan ispravan ako uistinu želimo pričati o glazbi.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
