The Strange u MSU – od apstraktnog ekspresionizma do primitivizma

The Strange je na platou Muzeja suvremene umjetnosti odsvirao, da parafraziramo naslov njihovog singla, predzadnju pjesmu Ljeta u MSU.

The Strange u Muzeju suvremene umjetnosti (Foto: Tomislav Sporiš)

Nakon što je ugostio Kries, Laibach, Borghesiju i Letu štuke, ovogodišnji ljetni koncertni program Muzeja suvremene umjetnosti doveo je i The Strange, grupu koju predvode slavni Chris Eckman iz The Walkabouts i Dalibor Pavičić, gitarist ugaslih The Bambi Molesters, a s njima muzicira i postava iz riječkog americana benda My Buddy Moose. Ova postava sada je već ustaljena, usvirana i potvrđena cijelim nizom nastupa i njihovoj izvedbi nema se što prigovoriti. The Strange je jedan od onih bendova na čije se nastupe dolazi s očekivanjima visokokvalitetnog nastupa kakav oni bez iznimke svaki put i isporuče, pa tako ni sinoć nismo doživjeli ništa manje od onoga po što smo i došli.

The Strange u Muzeju suvremene umjetnosti (Foto: Tomislav Sporiš)

Već i prije koncerta uspostavljena je atmosfera glazbom s razgrasla koju je činila kombinacija pjesama Boba Dylana, Elvisa Costella i Captain Beefhearta, a bend je na pozornicu nakon ovog puta milostivo kratke najave Branka Kostelnika održane iz nekog razloga na engleskom jeziku, izišao uz zvuke “Harvest Moon” Neila Younga prije nego je set otvorio s “Lonesome Rider”, uvodnim brojem aktualne prošlogodišnje ploče “Echo Chamber” koju se s pravom smatra jednim od najboljih recentnih albuma nastalih na ovim prostorima.

Setlista The Strangea jednako je ustaljena kao i sam bend te istom mjerom grabi s novog albuma kao i prvijenca “Nights of Forgotten Films” iz predpotopne 2004., s kojeg su nako n uvoda odsvirali i naslovnu pjesmu. Četrnaest godina kao da nije ostavilo predubok trag na Eckmana i Pavičića kao primarne autore pjesama, materijal s obiju ploča srastao je u odličnu setlistu koju dopunjuju i s odabranim obradama koje su prezentirali na dva bisa kojima su počastili okupljene na platou muzeja. “Suntrapper” australskih altenativaca The Triffids postala je tako sada već očekivani broj na nastupima The Strangea, a “Rock’n’Roll Friend” Roberta Forstera iz The Go-Betweensa već je toliko dugo završna himna kojom se bend pozdravlja od publike da Chris i ekipa odaju dojam kao da je riječ o njihovoj vlastitoj pjesmi.

The Strange u Muzeju suvremene umjetnosti (Foto: Tomislav Sporiš)

Budući da se publika nije zadovoljila jednim bisom, bend je izašao i po drugi put odsviravši “Shoot the Bear” koju je Chris posvetio nedavno preminuloj legendi iz New Orleansa, Macu “Dr. John” Rebennacku, a zatim su iznenađujuće otprašili i obradu pjesme “Strange” benda Wire koju je i R.E.M. obradio na svom albumu “Document” iz 1987., a za koju je Eckman ustvrdio da bi im trebala postati zaštitnim brojem. Kada su je dovršili, frontmen koji je cijelo vrijeme pjesme najavljivao tako da ih uspoređuje s određenim pravcima u likovnoj umjetnosti, od apstraktnog ekspresionizma do pointilizma (jer ipak je svirka održana u muzeju), za ovu je obradu vrlo precizno istaknuo kako bi vjerojatno pripadala primitivizmu.

Odsvirao je tako The Strange ono što bi se moglo parafrazom naslova njihovog singla nazvati predzadnjom pjesmom Ljeta u MSU, koje je opravdalo status najboljeg od šest dosadašnjih izdanja. Ostalo je samo još to da manifestaciju sljedeći vikend, do naredne godine, zatvore zagrebački reperi Tram 11.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X