‘The Unbearable Weight of Massive Talent’ – instantni kultni klasik

Urnebesan, inteligentan, potpuno šašav i uzbudljiv, s dvije sjajne centralne izvedbe, ovo je film u kojemu su svi zamislivi sastojci nabacani, promiješani i preneseni na celuloidne role čistog ludila.

“The Unbearable Weight of Massive Talent”

Karijera Nicolasa Cagea jedan je od najvećih misterija u cjelokupnoj povijesti suvremenog Hollywooda. Malo je glumaca koji se mogu pohvaliti osvojenim Oscarom u kategoriji najboljeg glumca i sa cijelim nizom nominacija za Zlatnu malinu. Popis redateljskih velikana s kojima je surađivao gotovo je jednako dugačak kao i onaj negledljivih B-filmova koje je naštancao pogotovo posljednjih desetljeća, a i njegove glumačke izvedbe varirale su od fenomenalnih do toliko afektiranih i pretjeranih da se do danas pretvorio u neku vrstu živućega memea.

Iako je prošao sve od oskarovske stratosfere, preko statusa jedne od glavnih zvijezdi akcijskog filma sredine devedesetih (u godinu dana zaredao je “The Rock”, “Con Air” i “Face/Off”) do čestog struganja po dnu bačve nezavisne kinematografije, čini se kako je u tijeku svojevrsna rehabilitacija njegove karijere, pa je njegova uloga u lanjskom filmu “Pig” općenito hvaljena kao jedna od najboljih izvedbi godine. Na krilima lovorika sada stiže “The Unbearable Weight of Massive Talent”, vjerojatno najluđe poglavlje u ionako suludoj filmografiji ove osebujne zvijezde.

Već po samom naslovu, prevedenom kao “Nepodnošljiva težina golemog talenta”, jasno je da nije riječ o bilo čemu što bi se moglo kvalificirano kao normalno. Dodamo li k tome i kako je u pitanju film u kojemu Nicolas Cage glumi fikcionaliziranu verziju samoga sebe, glumca Nicka Cagea, čija karijera grca u blatu jeftinih ostvarenja i gomilajućih dugova, a istovremeno i stenje pod naslovnom nepodnošljivom težinom golemog talenta, gledatelj se mora pripremiti na solidnu dozu meta-humora.

No kako film odmiče, u određenom trenutku postaje nemoguće pratiti na koju se metarazinu scenarij podigao, pa jednostavno valja dići ruke od cerebralne analize i upustiti se u urnebesni kaos akcije i komedije koje su istovremeno izrazito inteligentni i blesavi do bola, kao da je cijela Cageova karijera zbijena u 107 minuta njegova trajanja. Ujedno, njegova karijera je i predmetom konstante analize u razgovorima u filmu, a ono malo naslova iz njegove filmografije koji se ne spominju u filmu vjerojatno su u spomenuti u scenama koje su izrezane u montaži.

Fikcijski filmovi koji radnju grade na stvarnim glumcima nisu neka velika novost, dovoljno se prisjetiti sjajne satire Spikea Jonzea “Being John Malkovich” ili pak “JCVD” tuniškog redatelja Mabrouka el Mechrija o Jean-Claudeu Van Dammeu. No Cageova uloga samoga sebe jedna je od najboljih koje je ostvario dosad, a ono što mu redatelj i koscenarist Tom Gormican (prethodno poznat kao autor tek jedva zamijećene komedije “That Awkward Moment” iz 2014.) daje u zadatak u svom filmu gotovo nadmašuje granice zamislivosti. Cage igra ulogu nesposobne verzije Jamesa Bonda, trči gradom na paranoičnom tripu, urla vlastito ime i, najbolje od svega, strastveno se ljubi u usta s računalno pomlađenom verzijom samoga sebe u majici s vizualom filma Davida Lyncha “Wild at Heart” u kojemu je igrao glavnu ulogu Sailora.

Praćenje same priče mnogo je jednostavnije od analiziranja metarazina na kojima se ona odvija. Štoviše, prilično je blesava. Cage u financijskoj gabuli, pred odlukom da okonča filmsku karijeru pristaje za izdašan honorar sudjelovati na rođendanskoj zabavi svog obožavatelja (Pedro Pascal) u Španjolskoj. Međutim, CIA smatra da je njegov domaćin zapravo terorist koji je oteo kćer političara te angažira slavnog glumca da pokuša pronaći djevojku. Za to vrijeme sumnjivac i njegov gost razvijaju prisan odnos, jedan od najopipljivijih na platnu. Kemija između Cagea i Pascala je toliko snažna da Gormican može prepustiti goleme komade minutaže njihovim besciljnim razgovorima o omiljenim filmovima (Od “Kabineta dr. Caligarija” do “Paddington II”) i ludovanju, a eksplicitnu akciju s jurnjavama i pucnjavom dozirati prema potrebi i to samo da Cageu pruži priliku da potpuno poludi u svojoj izvedbi i pretvori se u karikaturu karikature koju zamislimo pri spomenu njegova imena.

Prema projekcijama, “The Unbearable Weight of Massive Talent” po pitanju zarade bit će blago razočaranje u odnosu na budžet, a premda su ocjene kritike i publike mahom pozitivne, ipak se ne mogu nazvati oduševljenima. No nerijetko se događa da filmovi sa slabom zaradom i mlakom kritičkom recepcijom u budućnosti prerastu u kultne klasike koje diljem svijeta obožavaju milijuni (vidi: “The Big Lebowski”). Gledajući “Nepodnošljivu težinu” čitavo sam vrijeme imao dojam da je riječ o filmu koji će doživjeti upravo takvu sudbinu. Urnebesan, inteligentan, potpuno šašav i uzbudljiv, s dvije sjajne centralne izvedbe, ovo je film u kojemu su svi zamislivi sastojci nabacani, promiješani i preneseni na celuloidne role čistog ludila. Teško je zamisliti zabavniji odlazak u kino od onog koji vam može pružiti ovaj prikaz golemog talenta Nic(k)a Cagea.

Ocjena: 9/10

(Lionsgate, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X