‘The Wall’ – subverzivno djelo koje je postalo mainstream

Predstojeći koncert Rogera Watersa u zagrebačkoj Areni dobar je razlog za prisjećanje na kolosalni filmski uradak redatelja Alana Parkera.

'The Wall' - film Alana Parkera

Nema boljeg trenutka za domaće prilike za osvrt na jedan od najboljih glazbenih filmova svih vremena. Roger Waters će večeras u zagrebačkoj Areni nakon trideset godina od nastajanja albuma i kasnije koncepta ‘The Wall’ kroz gigantsku predstavu ocrtati problem otuđivanja pojedinca i dokazati kako je ‘Zid’ vječno djelo koje je nadišlo vrijeme nastanka i dobilo dimenziju univerzalnog klasika.

Iako je album snimio s tada matičnom grupom Pink Floyd, to je bio njegov projekt, njegova priča i njegova mentalna nutrina koju je kroz kolosalni i nikad do tada viđen i osmišljeni live show ispričao. Nakon toga je podigao zid oko sebe i odlazak iz grupe bilo je samo pitanje vremena. U međuvremenu se u priču umiješao još jedan frik koji je odlučio ‘The Wall’ oslikati u jednoj drugoj dimenziji. Bio je to Alan Parker redatelj i obožavatelj grupe. Lucidni karakter i čovjek koji je kao redatelj do tada mnogima stao na žulj. Filmom „Ponoćni ekspres“ uzburkao je 1978. tursku javnost zbog portretiranja turskog policijskog aparata kao brutalnog i korumpiranog (slično je 1988. reagirao i dio američkog Juga kojem se nije svidjelo kako je obradio rasno pitanje u filmu „Mississippi Burning“, što se dogodilo nakon ‘The Walla’).

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Pr-JoqFVC5E[/youtube]

Uglavnom Parker je bio oduševljen „Zidom“ i snimanje filma je postala njegova opsesija kojom je zarazio i samog Rogera Watersa. Odbacio je ideju da samo snima koncerte grupe uz alibi da je to, pored toga što je teško na celuloidu postići isti efekt, u neku ruku puno površnije od onoga što je on htio napraviti, a ustvari htio je portretirati Watersovu psihu.

Iako je bila riječ o velikom bendu koji se probio u mainstream vode po tiražama, zanimljivo je da EMI nije htio stati iza snimanja filma, pa je Parker kojeg je počela mučiti vlastita opsesija iznebuha na jednom sastanku u diskografskoj kući rekao kako će on sam producirati film. Ustvari je preko ilustratora i animatora Geralda Scarfea (koji potpisuje sve animirane dijelove u filmu) angažirao kinematografa Michaela Seresina i zajedno s Watersom krenuo u izradu scenarija i cijele projektne dokumentacije kako bi privukli investitore. Tako da je to još jedan primjer iz povijesti kako se i pored toga što su potpisani ugovori s velikim kućama, već dokazana imena nekad moraju okrenuti nezavisnoj produkciji kako bi napravili nešto što će kasnije svi proglasiti remek djelom. >>

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh