Oddesey And Oracle’ stoji uz rame najvećim ostvarenjima najbogatijeg glazbenog desetljeća kao što su albumi ‘Pet Sounds’ ili ‘Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band’.
U ljeto 1967. hippie pokret bio je na vrhuncu. Kulturno-društveni događaj „Summer Of Love“ u San Francisu je okupio 100.000 ljudi koji su ga pretvorili u šareni bastion kontrakulture. Svijet je to ljeto uživao u ključnom događaju pop kulture – objavi kultnog albuma „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“, a kalifornijska mladež je na prvom Monterey Pop Festivalu upijala distorziranu čaroliju s nastupa Jimija Hendrixa.
Istovremeno se ispod površine tog uzbudljivog i vibrantnog ljeta u tišini kuhao „Oddesey And Oracle“, drugi album britanskog benda The Zombies. Frustrirani i demotivirani nizom neuspjelih pokušaja u značajnijem proboju na glazbenim ljestvicama, The Zombies su napravili veliki zaokret od klasičnog beat zvuka, pogonskog goriva britanskih bendova koji su predvođeni Beatlesima osvojili SAD sredinom šezdesetih. Umjesto prokušanog zvuka koji je tinejdžere bacao u ekstazu, bend se okrenuo psihodeličnom popu koji je proširen elementima progresivnog rocka i sunshine popa. Iako su na spomen psihodeličnog rocka šezdesetih prva asocijacija garažni bendovi prljavog zvuka kakvi se mogu čuti na „Nuggets“ kompilaciji, The Zombies s tim bendovima nemaju mnogo zajedničkog, izuzev vizualne estetike naslovnice albuma. Štoviše, album krasi kristalno čista produkcija kao savršena podloga nježnim i bogatim vokalnim harmonijama kojima obiluju pjesme. „Oddesey And Oracle“ savršena je fuzija psihodelične britkosti kasnih Beatlesa i harmonija Beach Boysa.
The Zombies su većinu pjesama snimili u legendarnom Abbey Road studiju i to nedugo nakon što su na istom mjestu Beatlesi dovršili „Sgt. Pepper“ album. Štoviše, momci su pjesme snimali na istoj opremi kao i Beatlesi, a prema riječima klavijaturista Roda Argenta za snimanje su koristili i Mellotron klavijature koje je u studiju ostavio John Lennon. No, The Zombies nisu imali vremena za zabavu u studiju. Snimanje su financirali sami nakon što im je izdavačka kuća Decca otkazala suradnju, a ograničeni budžet i vremenski rokovi nisu ostavljali puno prostora za okolišanje. Usprkos stresu, nervozi i niskom moralu u bendu, takvih vibracija nema na albumu. Anđeoski glas pjevača Colina Blunstonea svaku pjesmu obogaćuje smirujućom i opuštajućom vibrom dok ostatak benda kroz back vokale gradi „zvučni zid“ iz radionice Phila Spectora. Psihodelični sunshine pop samo je dio soničnog pakiranja jer ispod površine se kriju cinični, mračni i melankolični tekstovi.
Već prve dvije pjesme albuma slušatelju daju do znanja da ovo nije još jedan u nizu stereotipnih albuma proizašlih iz „Ljeta ljubavi“. Uvodna „Care Of Cell 44“ tematizira iščekivanje povratka pjevačeve partnerice iz zatvora, dok „A Rose For Emily“ predstavlja bendovsku interpretaciju istoimene mračne priče Williama Faulknera. Upravo je „Care of Cell 44“ zajedno s „Friends Of Mine“ poslužila kao najavni singl prije izlaska albuma. Ni te pjesme nisu polučile uspjeh što je dotuklo bend i dovelo do njegova raspada, gotovo pet mjeseci prije izlaska novog albuma.
No bogovi glazbe nisu dopustili da takvo remek-djelo završi u ropotarnici povijesti. U jednom od sudbinskih i sretnih obrata glavnu ulogu odigrao je Al Kooper, producent CBS-a koji je na putu u Londonu kupio novi album Zombiesa i sa svojim primjerkom vratio se u SAD. Oduševljen onim što je čuo Kooper je nagovorio glavešine CBS-a da album objave za američko tržište. Kao singl je odabrana „Time Of The Season“ koja je naposlijetku postala neočekivani hit u Americi doguravši do trećeg mjesta na Billboard ljestvici. Najuspješniji singl Zombiesa postao je tako jedna od najpopularnijih i najpoznatijih pjesama šezdesetih, psihodelična himna kontrakulture i savršeni soundtrack za raspad mladenačkog idealizma načetog vijetnamskim ratom te društvenim i rasnim nemirima koji su drmali američkim društvom.
Ironično, sve se to događalo dok su se članovi (bivšeg) benda bavili drugim stvarima, pa su koncertni promotori u pohlepnoj želji za kapitaliziranjem uspjeha albuma ‘složili’ lažne Zombiese. Čak dva lažna benda nastupala su tijekom 1969., a u jednom su svirali Dusty Hill i Frank Beard, budući članovi ZZ Top-a. Album je s vremenom stekao kultni status, a njegov neuništivi sjaj u zadnjih je 20 godina bio glavni poticaj za reunion turneje originalnih članova koji u odmakloj fazi karijere zasluženo uživaju u njegovu izvođenju uživo. Album koji je bio labuđi pjev kratke karijere The Zombiesa sada je labuđi pjev njihova života, na najbolji mogući način.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
