Bjelovarski prog rock trojac Them Moose Rush u četvrtak 12. svibnja nastupa u Močvari. Momci su prije par mjeseci bili na Eurosonic festivala u Groningenu i testirali nizozemsku publiku svojim zvukom. Takođe pripremaju završni EP svoje ‘Pi trilogije’, dakle dovoljno materijala za razgovor. Nikola Runjavec i Marinko Komlen bili su raspoloženi za ovaj ‘verbalni okršaj’.
Za početak kakve utiske nosite s nedavno održanog Eurosonic festivala u Groningenu?
Marinko Komlen: Super iskustvo i jedan novi oblik festivala kao takvog koji se može doživjeti samo tamo. Visoki nivo organizacije i velik broj glazbenih faca na jednom mjestu definitivno je iskustvo koje je vrijedilo doživjeti.
Nikola Runjavec: Nevjerojatno živ glazbeni „sajam“ gdje se predstavljaju bendovi diljem EU. Teško je u toj šumi bendova nešto razaznati, no to je i ogledalo današnje glazbene industrije gdje svaka šuša nešto snima i izdaje. Definitivno smo ponosni što smo odabrani, te svakako zgodan „reality check“ da malo dobijemo dojam kako to izgleda vani. Bio je dobar osjećaj dati svoj dašak rock krvi tom poprilično „kaotičnom“ eventu.
Bio je to povod i za mini nizozemsku turneju. Kako je to proteklo?
Nikola: Potvrdili smo sebi da možemo biti jedni uz druge po cijele dane bez da se pokoljemo (smijeh). Dobili smo par intenzivnih reakcija na mjuzu i skupili kontakte za buduće svirke. Shvatili smo da treba samo svirati okolo što je više moguće.
Marinko: Da, Eurosonic je bio povod odlaska u Nizozemsku, te smo u kratkom roku uspjeli složiti mini-tour. Upoznali smo puno novih i zanimljivih ljudi iz glazbene branše, no bilo je tu i zanimljivih razgovora gdje je glazba bila samo inicijalna tema. Sve u svemu autom do Nizozemske i natrag u zimskim uvjetima je iskustvo koje se ne zaboravlja.
U nekoliko navrata, kad sam pisao o vama, glavna misao bila mi je da pod hitno trebate nastupati pred stranom alter & prog rock publikom. Stoga kako vam se čini nakon sveg nabrojanog i učinjenog, i naravno, imate li poziva za nova gostovanja?
Marinko: Određeni planovi za budućnost postoje, a baziraju se na par europskih država i suradnju sa par inozemnih bandova. Detalje još razrađujemo, no mogu reći da je iskustvo iz Nizozemske dodatno pridonijelo toj ideji.
Nikola: Zanimljivo je bilo vidjeti da su vani reakcije slične kao i doma i da ovo doma nije samo „a dečki su iz Hrvatske pa je čudno da se tak trude i to sve zvuči tak „svjetski““, te nam je sada cilj predstaviti se i što široj publici. Super je što nas je potpuno random skužio njemački bend „Mother Engine“ i pozvao na suradnju, a dobre smo odnose uspostavili u svim klubovima gdje smo bili Nizozemskoj. To je tak kad naš Bjelovarski „selski“ šarm proradi…
Jeste li došli do faze da se neki strani izdavač interesira za vas?
Marinko: I dalje nije bilo ozbiljnih ponuda koje bi uzeli u razmatranje po tom pitanju…
Nikola: Ali čini nam se da smo neka uha naćulili jer smo direktno pozvani i na ekvivalentan festival ovom u Nizozemskoj, u Kanadu, što nismo na žalost mogli logistički i financijski realizirati.
Kako napreduje posljednje poglavlje vaše EP „Pi trilogije“?
Marinko: Napreduje dosta dobro i brzo. U TMR pogonu se uvijek kuhaju vrhunske poslastice tako da se može reći da materijala uvijek ima. Rijetko kada dođe do kreativnog zastoja iako još nismo točno definirali što će ići van što ne. Nikuda ne žurimo.
Nikola: Ono što mene drži u ovom je da konstantno napredujemo u svakom pogledu i to ću uvijek zahtijevati od sebe i mojih momaka. Mogu reći da su nove pjesme zrelije i masnije, a kao i inače bit će „želimo nešto novo probati“ pokušaja. Nema krvi u tome ako malo ne riskiraš i pokušaš nekako micati granice, u suprotnom to nije to rock.
Navikli smo da su obično u igri albumske trilogije. Što vas je ponukalo za EP trilogiju?
Marinko: Prije odlaska u studio sa Markom (Mrakovčićem op. a.) na našoj kreativnoj ploči nalazilo se 15 pjesama, te smo ih nakon malo mozganja odlučili razlomiti u 3 EP-a po pet pjesama. Dio tih pjesama se zadržao i završio na prvom i drugom EP-u, ali bilo je tu dosta filtriranja s obzirom na prvotnu ideju raspodjele početnih 15 pjesama.
Nikola: Činilo se ispravnim iako vrijeme prolazi, a mozak ne da mira i radi novo, pa i stare ideje obnavlja. Između ostalog ponukala nas je i ideja da s manjim formatom možemo ostvariti veću pažnju s obzirom na tešku borbu na internetu za pozornost „prolaznika“ većim od minute. Sada smo to prerasli, neopterećeni smo i kreativni, i tko zna na što ćemo se odlučiti dalje.
Za proboj glazbenika uvijek je lakše kad se to događa kroz stvaranje scene. Them Moose Rush nažalost imaju teži put. Ne može se reći da nema prog rock izvođača, ali je ta scena daleko ispod radara mnogih u Hrvatskoj. Kako gledate na sve to skupa?
Marinko: Scena je dosta čudna riječ u Hrvata. Neki bi rekli da je ima, neki da je nema, ovisno s koje strane kolača se nalazite. Pokušavamo se maknuti od nekih tipičnih pogleda i izvlačenja na to da je scena ta koja definira naš proboj, ako ćemo to tako nazvati.
Nikola: Što je to prog rock?
Pa, progresivni rock.
Nikola: Ja želim da mi zvučimo kao što bi Zeppelini zvučali da su iz 2016-te, samo malo nadrkanije. Prestao sam biti opterećen nekim probijanjem na sceni. Nekako smo naglo prerasli ta sranja da bi se opterećivali time, te želimo samo rokati kvalitetno i dalje, a onda će to netko i prepoznati. U glazbi ima previše područja za istražiti da bi se opterećivali nekim putem do uspjeha i uspoređivali s drugim žanrovima. Put do uspjeha je učiti svaki dan o produkciji, poliritmiji, pjevanju, tehnikama sviranja, kupovati novu opremu, sve što nas čini sretnima.
Uspjeli ste se koliko-toliko afirmirati na domaćem terenu i kroz razna glazbena natjecanja. Koliko vam je to pomagalo, a koliko odmagalo u određenim trenucima?
Marinko: Glazbena natjecanja uvijek pomognu na način da se steknu nova poznanstva i kontakti, jedini problem takvih natjecanja je što su i dalje na dosta niskoj razini organizacije (čast izuzecima). Najčešće su bendovi ti koji izvuku deblji kraj kao posljedicu tuđe neorganizacije.
Nikola: Natjecanja te baš neće afirmirati, ali nas su oblikovala. Nismo znali za bolje pa smo svašta prihvaćali, ali smo kroz njih brzo naučili što želimo.
Približava se dan vašeg samostalnog koncerta u Močvari. Kakav je osjećaj?
Nikola: Marinko je bolestan i izbjegava učenje pa se uključio u intervju,
Marinko: Nikola na službenom putu van Hrvatske i dalje kontrol frikira da ne ispadnemo mutavi, a Branimir i dalje ne čita mailove vezane za band jer ima potrgan mobitel.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
