Izbor materijala koji čini novi album trubača iz Seattlea na prvi se pogled čini veoma neobičnim, ali čvrsta vizija kvarteta daje mu koheziju dok frankenštajnski spaja komade nađene na najrazličitijim mogućim mjestima s one strane ogledala, odnosno u ovom slučaju – ekrana.
Jazz trubač Thomas Marriott iz Seattlea diskografski je aktivan kao autor i vođa sastava već je više od dvadeset godina, a poznat je po suradnjama s pijanistom Orrinom Evansom čiji brojni suradnici često završe i na Marriottovim albumima. Kad je u pitanju njegova nova ploča nazvana “Screen Time”, a koja se u duhu naslova sastoji od obrada glazbe iz filmova, televizijskih emisija i trubačevih autorskih skladbi nadahnutih ekranima, iz Evansove garde prisutan je sjajni bubnjar Mark Whitfield Jr. Kvartret zaokružuje basist Robert Hurst, a na jednoj skladbi gostuje i Shedrick Mitchell na B3 orguljama.
Izbor materijala koji čini “Screen Time”, album snimljen u jednom danu u ožujku prošle godine, a u produkciji Evansa, na prvi se pogled čini veoma neobičnim, ali čvrsta vizija kvarteta daje mu koheziju dok frankenštajnski spaja komade nađene na najrazličitijim mogućim mjestima s one strane ogledala, odnosno u ovom slučaju – ekrana.
Neke od ovih skladbi, tj. većinu onih iz filmova, Marriott je već objavio na nekim od svojih ranijih studijskih izdanja, no ovdje one zvuče ponešto drugačije. Prva od njih ujedno i otvara album, a riječ je o kompoziciji “Summer Nights” autora Ala Dubina i Harryja Warrena iz mjuzikla “Sing Me a Love Song” iz davne 1936. godine.
Isto tako, na njegovom prijašnjem albumu “Romance Language” iz 2018. već smo mogli čuti obradu nježne balade majstora Randyja Newmana iz filma “Awakenings”, a novost nije ni “You Only Live Twice” iz istomenog filma o Jamesu Bondu, sa svojom melodijskom linijom poznatom iz klasične izvedbe Nancy Sinatre koju mlađa publika bolje prepoznaje iz “Millenium” Robbieja Williamsa, premda ni oni koji su tu verziju slušali kad je izašla, danas više nisu mladi.
Ona pjesma iz filmova koju prethodno nije izvodio jest “Goodbye” podnaslovljena “Love Theme from Predator”, i vjerojatno niste jedini koji se češe po glavi razmišljajući otkud i zašto pobgu ljubavna tema u filmu poput znanstveno-fantastičnog horora Johna McTiernana iz 1987., pa se pitate ima li kakav drugi film istoga imena kojeg se isprva niste mogli sjetiti. No, u pitanju je ipak glazba Alana Silvestrija, skladatelja zaslužnog za soundtrack borbe između Arnolda Schwarzeneggera i vanzemaljskog lovca u prašumi, a melodija “Goodbye” od dvije minute, ovdje je pretvorena u punokrvnu jazz kompoziciju u trajanju od pet i pol minuta.
Ono što je još luđe od dovođenja “Predatora” u jazz vode jest pozicioniranje ove skladbe ispred “Pinball Number Count” autora Walta Kraemera, pjesmice koja je napisana za dječju televizijsku emisiju “Sesame Street”. Zanimljivo je da su i preostale dvije skladbe iz televizijske domene također iz dječjeg programa. Jedna je pretvorena u romantičnu baladu “It’s Such A Good Feeling”, a djelo je slavnog Freda Rogersa iz njegovog programa “Mr. Rogers’ Neighborhood”, dok je druga naslovna tema serijala “Reading Rainbow” koji se emitirao više od dva desetljeća još tamo od sredine osamdesetih godina.
Marrinotov autorski materijal zastupljen je s dvije pjesme, razigrane “Skip Intro” i naslovne “Screen Time” koje uopće ne odudaraju od obrađenog materijala. Njihovi naslovi upućuju na suvremeno ovisništvo o ekranima, streaming platforme i zurenje u mobitele koje je naoko u suprotnosti s vremenom koje su naše generacije stasale u dvadesetom stoljeću provodile pred ekranima, a ovdje su simbolizirane melodijama iz dječjeg programa. Ipak, bilo to dobro ili loše, čini se da se iza ekrana uvijek može naći mnogo dobre glazbe ili inspiracije za nova muzička putovanja, a Marriott i ekipa sa “Screen Time” dali su i vlastiti prilog tom vječnom izvoru nota iz kojeg su i sami crpili.
Ocjena: 7/10
(Imani Records, 2024.)