Na raspjevanog dinarskog barjaktara podjednako se pale vremešni zabranitelji i mladi zastrašitelji. Plejada hrvatskih muzičara iz domovine, dijaspore i BiH brzo je prihvatila ovaj izazov i zakoračila na ‘barjak rock’ teritorij, pa je YouTube cijelo ljeto bio nakrcan novim pokušajima kloniranja Thompsona izvedenima s nepokolebljivim uvjerenjem da će narod sve to podržati i pozlatiti.

Imotski radio Nu pokrenuo je streaming kanal Thompson 24/7 na kojem se danonoćno vrte samo njegove pjesme. Masovni pokret formiran kao neokonzervativni OnlyCroFans doveo je monetizaciju domoljublja do neslućenih razmjera. Nakon što je MPT iscijedio multimilijunski profit iz rekordno posjećenog koncerta na zagrebačkom Hipodromu postalo je očito kako se razmetljivim barjačenjem kod nas može zaraditi mnogostruko više nego decentnom pop muzikom i pažljivo razrađenim scenskim nastupom.
Na raspjevanog dinarskog barjaktara podjednako se pale vremešni zabranitelji i mladi zastrašitelji. Plejada hrvatskih muzičara iz domovine, dijaspore i BiH brzo je prihvatila ovaj izazov i zakoračila na „barjak rock“ teritorij, pa je YouTube cijelo ljeto bio nakrcan novim pokušajima kloniranja Thompsona izvedenima s nepokolebljivim uvjerenjem da će narod sve to podržati i pozlatiti. Međutim, koncept je preuzet bez njegovog militantnog pristupa odabranim temama, bez verbalnih obračuna s crvenim vragovima i bez kontroverznih pozivanja na povijesni revizionizam, pa je narod u predahu od Thompsona opet najviše zainteresiran za cajke.
Klonirani barjak rock ostaje manje privlačan sve dok ima banalno jednostavnu konstrukciju sklepanu od uvijek istih elemenata. U pjesmama se stalno ponavljaju arhaične gitarijade, kičasti etnografski motivi, izljevi domoljubne patetike i prenaglašenog vjerskog zanosa. Zasad mu najviše nedostaju autori koji to barem znaju efikasno povezati. Rijetka iznimka je prekaljeni hitmaker „vrele krvi balkanske“ Neno Ninčević koji je pretrčao na tu stranu kad je sa svojim novim bendom Hrvatske ruže snimio posvetu Stepincu „Kardinal“ i duhovno-domoljubnu „Gdje god da me nose Bog i sudbina“. Premda su uz pomoć PR odjela Croatia Recordsa premašile po milijun YT pregleda u njima ipak nije bilo materijala za usporedbu s uspjesima njegova matičnog sastava Tutti Frutti Band koji je davne 1987. godine izbacio YU pop rock evergrin „Gore iznad oblaka“ u izdanju PGP RTB-a.
Hrvatske ruže iskočile su u prvi plan kroz suradnju s M.P. Thompsonom u „Ako ne znaš šta je bilo“ i ubrzo se pokazalo kako će upravo ona biti najveći zgoditak Ninčevićeve autorske karijere. Nagađalo se da bi mogao zasvirati kao gost na Hipodromu, ali negdje je pukla komunikacija s Thompsonovim menagementom i razočarani Ninčević je toga dana ostao u Splitu. Hrvatske ruže uspješno su se vratile u igru s novom hit pjesmom „Na kamenu rođen“, izgleda zamišljenom kao nastavak „Geni kameni“ što bi se itekako uklopilo u planove za kloniranje Thompsona, međutim kratki nastup na odjavi vojne parade u Zagrebu pokazao je da uživo imaju ozbiljan hendikep. Njihov glavni vokal Antonio Maričević zvuči kao da nije spreman za velike uloge.
Od istaknutih barjak rokera po broju YT pregleda najviše im se približio Anto Matković-Grgić alias Anto Beko s najnovijom pjesmom i spotom „Naše boje“. Beko je rođen u bosanskom selu Sokoline kod Kotor Varoši, živi u Austriji, a pjeva o Hrvatskoj. Počeo je kao tipičan bosanski narodnjak iz dijaspore pjevajući „mi Balkanci nigdje nismo stranci“ da bi se poslije prebacio u domoljubni sektor i snimio navijačku budnicu „Igraj Hrvatska“. Ove godine objavio je i spot za staru pjesmu „Dvije domovine“ u kojoj podjednako voli Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.
Iz dijaspore dolazi i Ante Matić, rođen u Tomislavgradu, među švicarskim Hrvatima poznat kao Mali Thompson. Nakon što je MPT 2009. godine dobio zabranu ulaska u Švicarsku, Ante je uz prateći bend Crna Adria nastupao s njegovim repertoarom po klubovima koji su ga trebali ugostiti. Desetak godina poslije prvog i jedinog albuma „Ponos srca moga“ ponovno je na sceni s pjesmom “Kralj Hrvata (Rex Croatorum)“. što je ipak preambiciozan iskorak za njegove kantautorske kapacitete.
U hercegovačkoj identitetskoj glazbi Ivan Ćuže & Sinovi Hercegovine mogli bi predstavljati spoj između patriotskog bloka i starijeg zavičajnog pop folka Mate Bulića i Zorana Begića. Širokobriješka petorka perfektno se uklapa u genijalni Dedduhov vers „U Hercegovini nikad ne govorim Bosna“ Iz pjesme Who See „Pušti đavola“. Za Dan pobjede Sinovi Hercegovine izbacili su prigodni spot „Oluja je donila slobodu“, ali njihova epska post-guslarska poetika bolje se razumije iz ranije pjesme „Hrvatski vitez Ante Pavlović“ u kojoj su opjevali ratni put preminulog pukovnika HVO-a.
Mlada mostarska profesorica violine Nikolina Pandža Skoko upala je u ovu priču kao Nikolina Violina koja je, udružena sa ženskom tradicijskom vokalnom grupom Didak iz Čitluka, obradila „Vjetar s Dinare“ u kičastom etno-ambijentalnom aranžmanu. Ako prva upali, a mogla bi zato što je u dva tjedna skupila preko 80 000 YT pregleda, za očekivati je još pseudoumjetničkih interpretacija MPT hitova.
Nikolina Rehlicki je još mlađa cura koja je kao kantautorica najprije nešto pokušavala s Croatia Recordsom. Zatim je nakratko ušla u crkvene krugove i otpjevala slabo zapaženu „Naša snaga (Tvoja riječ)“, a sad je uskočila u totalno crni outfit i predstavila soft izdanje barjak rocka s pjesmom „Jedina zemljo moja“. Naslov podsjeća na prastaru jugoslavensku patriotsku pjesmu „Zemljo moja“, koju je 1975. napisao Kemal Monteno za sarajevske Ambasadore, ali sadržaj je vrlo recentan i vjerno prikazuje infantilnu postadolescentsku fascinaciju Thompsonom.
Prijašnji nastavak: