Šibenski čuvari funk’n’rolla ovoga su ljeta objavili drugi album. Pravac je ostao isti, misija je još jednom uspjela.
Doba nevinosti je prošlo. Ti ritu piri pip i dalje može igrati na kartu šarmantnosti, neopterećenosti i „svježe krvi“, no to više nije dovoljno. I toga su i sami svjesni. Odličan prvi album „Tritu tritu“, ove šibenske funk’n’roll postave, odradio je fazu predstavljanja, prihvaćanja i upoznavanja. Imao je hitove, dobacio u nekoliko navrata do nacionalnih medija i odškrinuo vrata grupi koja svoje teritorijalne pretenzije i zasluženi airplay još nije ni izbliza ostvarila.
S funkom nema prevelike mudrosti; ako pronađete groove, upregnete puhače i bubnjara, te ne date gitaristi da mu opadne intenzitet držanja ritma, uvijek će biti onih koji će plesati pred pozornicom. TRPP odavno su ovladali tim vještinama, sad je samo trebalo snimiti album koji produkcijski neće ubiti energiju te aranžmanima rastopiti uzbudljivost.
„Gram pameti“ je ujednačen, kompaktan i energiziran album. Nepredvidljivost prvijenca pretočila se na drugom albumu u pjesme s glavom i repom, ukalupljene i zrelije, no još uvijek dovoljno neobuzdane. U prvom redu zahljajujući pjevaču Darku Buličeku – Špuli, jednom od onih koji se rode s ritmom i koji svoj posao odrađuju bez prevelikog napora. TRPP su zamislili da „Cyberjunkie“ i „Chuna“ budu udarni hitovi albuma, a Špula je najzaslužniji što je ta ideja zaživjela u studiju.
Na svom drugom albumu TRPP proglasili su potpunu mobilizaciju; bend je u punom pogonu, bogatstvom zvuka i ne stiskajući previše kočnicu, izvukli su iz prosječnosti i poneke od školski odrađenih stvari, poput „Funk & Roll“, „Transparentno“, „Romeo“ ili „Sexy Man“. Iskočila je „Nemiran“, euforična i pamtljiva. Iskočila je i naslovna, znalački zauzdana „Gram pameti“, s retrom štihom. I kad uspore, kao što su to učinili u space laganici „Polako“ i akustičnoj „Tobacco Blues“, TRPP ne gube ništa od onoga što jesu.
Ti ritu piri pip su s „Gramom pameti“ stvari izveli na čistac: oni nisu (niti žele biti) pjesnici, svaki je stih u službi ritma, svaki je ritam u službi skakanja. Zvuče sigurno, uigrano, ozbiljni u svojoj neozbiljnosti. Misija je ispunjena, reputacija potvrđena.
Ocjena: 8/10
(Spona/Aquarius, 2014.)