Rivalstvo između američkih uzgajivača velikih divljih mačaka zabilježeno kroz dokumentarnu seriju na prvu loptu prikazuje mnoštvo kiča primjerenom nekom ekscentričnom reality showu, ali duboko ispod površine donosi snažnu sliku hipokrizije današnjice skoro s ishodom kakvih se ne posramile ni glasovite grčke tragedije.
„Svaki ljubitelj neobičnih kućnih ljubimaca je ekscentrik na svoj stranu, ali vlasnici velikih mačaka… Oni su potpuni luđaci“, kaže jedan od sugovornika na samom početku prve epizode Netflixove hit doku-serije „Tiger King: Murder, Mayhem and Madness“ poput nekog sudbinskog prologa koji bi vas trebao pripremiti na ono što će se danje odvijati. Ali i to je samo slaba natuknica za ulazak u priču prepunu fascinantnih obrata i zaključak da život piše najluđe scenarije.
Priča se vrti oko sukuba između Joea Exotica, vlasnika privatnog zoološkog vrta i jednog od najvećih uzgajivača divljih mačaka (prvenstveno tigrova) i Carole Baskin koja se zalaže za oslobađanje divljih mačaka iz ruku privatnih uzgajivača koji na njima zgrću profit (iako i sama posjeduje sličan zoološki vrt Big Cat Rescue koji u javnosti promovira kao veliko utočište za divlje životinje). Kako se priča odmotava tu se uključuju i ostali uzgajivači kao što su Bhagavan Antle i Mario Tabraue (čija životna priča je inspirirala scenariste filma „Scarface“ u kreiranju lika Tonyja Montane obzirom da je Tabraue, porijeklom Kubanac, bio jedan od najvećih floridskih dilera droge osuđen na 100 godina zatvora, ali je pušten nakon 12 odsluženih), kao i brojni suradnici glavnih likova priče.
Gotova da svaka od sedam regularnih epizoda (12. travnja je objavljena 8. bonus epizoda) doslovce izbacuje neki novi kostur iz ormara pojačavajući zaplet kojem se nipošto ne nazire kraj, a i kad se nazire, nove okolnosti i novi akteri ponovno stvari dodatno kompliciraju.
Kao što je kazano „Tiger King: Murder, Mayhem and Madness“ započne kao redneck cringe festival, nešto što bi se moglo okarakterizirati kao „Mržnja na selu“, da se čisto ilustracije radi osvrnem na naše domaće ‘redneck reality’ produkcije, s puno lošeg countryja i još više automatskog oružja i eksploziva, kako uostalom i doliči ‘folkloru’ srednjeg juga američkog kontinenta. Da priča ostaje u domeni tog površnog senzacionalizma ne bi bila ni vrijedna spomena, no ‘tobogan sudbine’ ubrzo kreće silovito kao u najnapetijim trilerima, kao što vam se redatelj Eric Goode stalno igra s emocijama mijenjajući perspektivu pozitivaca u negativce i obratno, ako tu uopće postoji itko pozitivan, računajući i uključene snage FBI-ija i američkog sudstva u tom suludom zapletu.
„Tiger King: Murder, Mayhem and Madness“ je u konačnici jedna velika tragedija. Da bi se ovdje detaljnije ušlo u karakterizaciju uključenih, nužno bi bilo otkrivati dramske zaplete (što svakako treba izbjeći), no priča nudi svoju univerzalnost kad je riječ o ponašanju ljudi u kriznim situacijama i jednom permanentnom sukobu koji ima uspostavljenu i sinusoidu od tinjanja do eskalacija i natrag. I sama dokumentarna serija je u pravnom smislu gledano ples na žici u kojem se čini da bi samo nekoliko ‘pogrešnih’ kadrova ili zaključaka mogli dovesti do privtanih tužbi i da se tek o tome vodilo jednako pažnje kao i o samoj radnji. Tko prati dokumentarnu produkciju biografskog karaktera svjestan je koliko je pravni aspekt u stvarnom životu ogroman uteg za držanje narativa istinitog, u smislu da postoji puno dokumentaraca koji će u ključnim trenucima to prestati biti jer će zbog eventualnih pravnih konzekvenci morati prešutjeti neke dijelove. „Tiger King: Murder, Mayhem and Madness“ je debelo u tom narativu, no kao i u svakoj priči koja se vrti oko „žrtvenog jarca“ ili „Pedre“ kako bi rekli Španjolci, ili „Patsyja“ kako bi rekli Amerikanci nedvojbeno je da dostatan broj, čak i onih njemu najbližih, koji su odradili neki oblik trgovine kako bi se izvukli i time pomogli u pridonošenju ‘jarca’ na žrtveni oltar.
Upravo tu leži ona najveća vrijednost ove doku-serije gledano iz perspektive biheviorizma. Nije to samo da ne smiješ doći u poziciju gubitnika u surovom SAD-u, ne smiješ doći u poziciju gubitnika nigdje gdje postoji ljudski rod, jer su moral i odanost o nekim trenucima samo roba kojom se trguje zbog vlastitog interesa, računajući tu situaciju i čuvanja glave na ramenima. Riječ je tu o dobro dokumentiranoj priči iz stvarnog života koja dočarava kovanje zavjere, iako to neće niti u jednom trenutku biti eksplicitno izrečeno, no stvar je postavljena kao u partiji šaha pred završnicu; već i ovlaš pogledom na raspored figura na ploči jasno je tko dobiva, a tko gubi, kao što ima puno situacija u kojoj kralja matira i dobro čuvani istureni pješak. Slične životne partije odigrane su dosad puno puta kad postoji jaka motivacija u novcu, imetku ili biznisu i u tom smislu je „Tiger King: Murder, Mayhem and Madness“ je dobar role model za ispričati takvu priču.
Uz to tu je i onaj moment ekstremnih situacija sažet u uvodnom citatu ove recenzije, a to je da se ovdje radi o ekstremistima pogonjenih adrenalinom boravka u blizini najvećih kopnenih predatora neočekivanih i munjevitih poteza, čak i kad je igra u pitanju, posebice tigrova za koje mnogi stručnjaci iz tog područja kažu da ih se nikad u potpunosti ne može pripitomiti. Ovisnost o bivanju u blizini tigrova (i lavova) ujedno je i najplastičniji prikaz ljudske fascinacije moći kao takve, njenoj snazi i brutalnosti koja bez osjećaja grižnje savjesti sije sudbinsku konačnost oko sebe. Zauzdati zvijer uvijek je bio, ne samo simbol, već i eklatantan poriv za izvršenje moći među ljudskom vrstom. „Tiger King: Murder, Mayhem and Madness“ prikazuje i tu stranu ljudske psihe, istu onu koja je u animalizmu jednom davno začela pojam religije, jer je ‘prvi konkretni Bog’ za homo sapiensa bila velika životinja koja ga je začas mogla usmrtiti svojim zubima i pandžama, i da se u tom činu ne tumači nikakav emotivni predumišljaj, jer se on općenito ne veže za životinje.
Paradoksalno, iako film obiluje prikazima velikih mački, one padaju u drugi plan i ubrzo se počinju doimati samo kao nevini i nijemi svjedoci, gotovo inventar, u podlim obračunima svoji gospodara (ili dvonožnih bogova, ako želite), koji iako nemaju velike očnjake, pandže i brzinu pokazuju svoju predatorsku narav, dokazujući onu staru izreku da postoje situacije u kojima nema veće zvijeri od čovjeka.
Ocjena: 8/10
(Netflix, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
