Dva najjača predstavnika tuareškog pustinjskog bluesa, bendovi Tinariwen i Tamikrest iz Malija, objavili su svoje nove albume u mjesec dana razmaka.
Prvo se sredinom veljače pojavio Tinariwenov “Elwan”, čiji su dolazak najavljivali prvo ne pretjerano nadahnut i inovativan singl “Ténéré taqqal”, a zatim mnogo bolja pjesma “Sastaqanam” i još interesantnija priča uz spot koji je prati. Naime šestorica mladića iz mjesta M’hamid el Ghizlane s druge strane Sahare prije deset godina zaljubili su se u Tinariwen za vrijeme njihovoga nastupa u toj mjeri da su bez znanja jezika Tamashek na kojem njihovi uzori pjevaju, naučili izvoditi njihov kompletan repertoar. Kad se bend vratio u to mjesto snimati novi album, pozvao je mladiće da izvedu “Sastaqanam”, predavši im turbane kao štafetu novoj generaciji, na neki način pruživši ruku Tinariwena u budućnost.
Tinariwen je i prije bio poznat po suradnji sa poznatim izvođačima sa indie scene. Na pjesmama s albuma “Tassili” surađivali su s ekipom iz TV On The Radio, kao i Nelsom Clineom iz Wilca, a na “Elwan” su odlučili dovesti Kurta Vilea, dočim album završava stihovima koje je otpjevao Mark Lanegan, čiji se glas iznenađujuće lako stapa sa užarenom pustinjskom atmosferom. Album sam po sebi ne predstavlja nikakav odmak od slike koju dosad imamo o ovom bendu. Pjesmama užarenih ritmovima s nomadskih putovanja kroz pustinju (poput, primjerice “Hayati”), suprostavljaju se minimalistični i lagani napjevi oko vatre u hladnim noćima u kampu (kao što je “Ittus”), te će svi oni kojima se sviđa dosadašnji rad benda i na ovoj ploči pronaći dovoljno melodija i ritmova koji će ih privući.
Više-manje isto vrijedi i za album “Kidal” Tinariwenovih nasljednika Tamikrest. Album je ponovno izdan na etiketi Glitterbeat Records, a nazvan je po gradu iz kojega bend potječe, te većim djelom govori o političkim previranjima u zemlji i njezinoj okolici. “Kidal” prati ustaljenu formulu kao i “Elwan”, jer to su glazbene odrednice žanra pustinjskoga bluesa koje se ne mijenjaju. Žanr pustinjskoga bluesa su popularizirali Ali Farka Toure i Ry Cooder sredinom devedesetih, a tuareški rokeri su ga doveli do oblika u kojem je danas i na tom području suvišno je doskora očekivati tektonske promjene u stilu i izričaju.
Tamikrest na novom albumu isto tako donosi neke od svojih najboljih žešćih pjesama. U njih prvenstveno spada najavni singl “Wainan Adobat”, koji uz ustaljene elemente pljeska i zborskog grlenog pjevanja prate i psihodelični gitaristički vrtlozi, te “Adoutat Salilagh” koja odudara zbog izraženijeg rokerskog izričaja.
Tinariwen i Tamikrest su glavni predstavnici svoga žanra, slični u izričaju i postupcima, te se njihovi novi albumi mogu slušati gotovo ispremiješano kao jedno djelo glazbenog pravca Tuarega iz pustinja Malija. Kao što je, uostalom, bio uglavno i slučaj sa njihovim prethodnim pločama. Riječ je o prilično zatvorenom i jasno definiranom glazbenom pravcu u kojem dosad već svi znaju što točno očekivati.
Ocjene:
Tinariwen ‘Elwan’ (Anti/Epitaph, 2017.): 8/10
Tamikrest ‘Kidal’ (Glitterbeat, 2017.): 7/10