Četiri godine čekali smo povratak Tindersticksa nakon ne pretjerano sjajnog (premda nelošeg) albuma ‘The Something Rain’. Tko čeka, dočeka, pa smo tako dočekali čekaonicu. ‘The Waiting Room’. Eno, ono tužno magare sjedi i čeka i gleda nas neveselim očima s naslovnice albuma. Što smo dočekali? Je li vrijedilo čekati?
Iako Tindersticks nikada nisu ponovili genijalnost svoja prva tri albuma iz devedesetih, nikada nisu izbacili ni bezvrijedan album. Dakle, da, vrijedilo je čekati. Nakon odlaska Dickona Hinchliffea bilo je malo traženja identiteta i zvuka, ali kao da je svaki album nakon (uvjetno rečeno) povratničkog “The Hungry Saw” bio za nijansu slabiji od prethodnog, a koncertno je nekadašnja energija potpuno presahnula u Stuartovim morfijskim oblacima. Stoga je pomalo osvježavajuća injekcija jednog neveselog funka koji nam bend dostavlja na “The Waiting Room”.
Prisjetimo se “People Keep Coming Around” sa albuma “Can Our Love…” iz 2001. godine. Na “The Waiting Room” nekoliko pjesama obitava u sličnom grooveu, dok Stuartov bariton pospanog medvjeda tužno bruji nad vodama. Efekt je najbolje postignut na “Help Yourself”, gdje puhačka sekcija daje štih nalik Jamesu Brownu i tjera slušatelja na nekakvu ideju plesa pred samoubojstvo. Nije daleko ni prvi singl “We Are Dreamers” sa Jenny Beth iz Savages (čiji album isto iščekujemo ovaj mjesec). Stuart je oduvijek volio duete sa pjevačicama, ali obično bi bili izvedeni u nekim tradicionalnijim kantautorskim okvirima, tako da ovaj duet podosta odudara u katalogu Tindersticksa.
Drugi duet albuma sličniji je onome na što smo navikli. Riječ je o pjesmi “Hey Lucinda” sa pokojnom Lhasom de Selom anđeoskoga glasa, s kojom je Stuart već pjevao “Sometimes It Hurts” na albumu “Waiting for the Moon” (2003.), kao i “That Leaving Feeling” na svojem solo albumu “Leaving Songs”. Lhasa je preminula od raka na Novu godinu 2010., tako da je “Hey Lucinda” očito pjesma starija od šest godina. To što dosad nije objavljena možda govori nešto o njezinoj kvaliteti u usporedbi s, primjerice, navedenim ranijim duetima s Lhasom.
Album je, kako je počesto s Tindersticksima slučaj, prošaran i instrumentalnim minijaturama. Čak tri takve pjesme našle su mjesto na ploči, a tu je i obvezatna spoken-word kompozicija utjelovljena u “How He Entered”. Jedan od najboljih momenata albuma je tiha i minimalistična “Second Chance Man” u koji Stuart ulijeće nakon uvodnog instrumentala “Follow Me”, a ključnu riječ ponovno vode puhači u interakciji s vokalom koji postupno dodaju energiju da bi sve završilo jednim efektnim kvazikrešendom, u neku ruku nalik onome što je Antony Hegarty radio na “Shake That Devil”.
“The Waiting Room” se, dakle, isplatilo čekati, prvenstveno zato što je zvukovno napravljen iskorak iz kaljuže sličnosti kojoj su se Tindersticks sa prethodnim albumom počeli opasno približavati.
Ocjena 8/10
(City Slang, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
