Večer besplatnih spektakala u subotu je donijela i neobična rivalstva, bar je tako izgledalo na 3. Zagreb Beer Festu na kojem su te večeri headlineri bili Psihomodo pop.
Tko u Zagrebu nije odlučio provesti večer uz mali ekran i čekanje Madonninog falša kao kulminaciju ovogodišnjeg Eurosonga, mogao je birati između dvije besplatne masovke. Petar Grašo je držao ‘magenta’ poziciju na Jelačićevom trgu, a Psihomodo pop pak na Tuđmanovom u sklopu 3. Zagreb Beer Festa.
Što bi rekao mostarski bend Zoster; malo je bilo ojužilo tog dana. Toplo, ali cijeli dan pod prijetnjom kiše koja je pala u par navrata, pa ni park na zapadnom dijelu grada nije bio krcat kao prve večeri na Morcheebi. No sasvim dovoljno za feštu koju su pripremili Davor Gobac i društvo. Frontmen Psihomodo popa bio je raspoložen za nabrijavanje atmosfere na račun Graše koji je svirao par kilometara dalje. Ništa zlonamjerno, ali dovoljno zajebantski da izazove potrebni feedback svih onih ispred pozornice i dakako pobudi osjećaj da te večeri nisu odlučili bez razloga izaći i malo pokisnuti u jednom trenu.
„Vrištite da vas i Grašo čuje na trgu!“, bodrio je Gobac publiku, ili bi rekao: „To nemre ni Grašo“, na odobravanje po završetku nekih pjesama. Koliko god izlizano zvuči to da su Psihomodo pop bili standarno dobri, uz to bi trebalo ići i par dodataka koji se odnose na dosta poboljšanja kad je riječ o njihovom live nastupu. Dobrodošlo je što su malo ‘raskupusali’ set listu, jest da su u igri i dalje njihovi aduti, no više su naginjali pankerskoj vatri s „Godine zmaja“, a i nju su znali prošarati nekim novim momentima jamminga i medleya. Više su naoštrili rock špicu, a u drugi plan gurnuli svoju harlekinsku notu. No dobro, Grašo je ‘morao podletit’, jer Gobac onda ne bi bio Gobac, ali primjerice jedna, oduvijek banalna, „Bože čuvaj Psihomodo“ doživjela je odličnu tribal preinaku u središnjem dijelu i to je sad uživo jedna sasvim druga pjesma, dok je „Ona odlazi“ dotjerana u punokrvnu baladu u kojoj glavnu riječ vodi Bradin gitarski blues pristup.
Osjećalo se da bend zna koje pjesme dozvoljavaju intervencije u aranžmanima i to su i prakticirali bez bojazni da nešto krene u krivom smjeru, a opet znali su, kao što je bio slučaj s „Nema nje“ da se svojoj inicijalnoj pankerštini trebaju izvođački približiti što je više moguće izvornom obrascu. „Ovo naše kulturno umjetničko društvo gazi svoju 36. godinu postojanja“, izjavio je Gobac pred izvedbu recentnog hita „Donna“, no umjesto okoštavanja (koja su u nekim prijašnjim periodima uhvatila taj bend), neki vrag je opet ušao u to ‘kulturno umjetničko društvo’ koji ga i dalje čini koncertnim ‘živim tkivom’. Može li to Grašo?
Što se tiče onog što se događalo prije Psihomodo popa, vjerujem da su prostor neposredno prije trebalo dobiti zagrebački Antenat, jer njihova koncertna gruvačina & gruvčina nije sletjela među dovoljno publike koja se u tom treunutku, više-manje tek okupljala. Taj ‘slot’ bio je rezerviran za Rezerve, makarski bend vintage 80ies štiha na koji je publika prošle godine prilično dobro reagirala.
Unisonim bijelim odijelima vizualno idu u smjeru The Hivesa, a u glazbenom je prvi dio koncerta više išao u smjeru nekadašnjih Đavola. No za izvedbu takvih pjesma Rezerve ipak moraju nabustati svoju fan bazu, jer bilo je prilično hrabro od njih ako su očekivali da će im takav pristup na festivalu može priskrbiti plus u samom startu, jer nije. No osmislili su ‘ubrzavajući’ koncert, što se na koncu pokazalo dobrim receptom. Poletni ritam im bolje leži, uostalom i punk rock kao kontrapunkt njihovim bijelim odijelima ima daleko više smisla i šalje jasniju poruku, a najjasnija je bila na samom kraju kad su furiozno i bez zadrške otprašili „Nebo“ Električnog orgazma u duhu koncertnog zapisa te pjesme koji se nalazi na albumu „Braćo i sestre“. Ujedno i dobra uvertira za Psihomod pop kao zvijezde večeri koji su s „Telegram Sam“ ušetali na pozornicu.
Zagreb Beer Fest čije je otvaranje s četvrtak 16. svibnja bilo odgođeno za jedan dan kasnije završit će se u ponedjeljak kad će nastupiti Urban &4, Boris Štok, J.R. August, ESC Life i Headoneast.