“Izvođenje tih pjesama zahtijeva puno fizičke snage i izdržljivosti, posebice da bi ih se otpjevalo na pozornici,” izjavio je Tom Jones u intervjuu koji je dao za naš portal prije sinoćnjeg veličanstvenog nastupa u drevnoj areni u najvećem istarskom gradu. I nije se šalio. Nedavno je napunio sedamdeset i sedam godina, ali moć i izdržljivost njegovoga glasa svjetsko su čudo, što je sinoć neoborivo dokazao pred 8,000 ljudi prema službenim podacima, a realno možda i više.
Koju minutu poslije 21 h, Sir Thomas Jones Woodward izašao je na pozornicu dok je njegov prateći bend zakuhavao njegovu snažnu propovjedničku verziju bluesa John Lee Hookera “Burning Hell”. Tomov glas razorno je zazvonio i uveo nas u večer koja će biti prožeta gospelom, ali i rockom pedesetih, bluesom, ponešto funka i nekim od velikih hitova dugogodišnje karijere velšanina koji se neupitno ubraja u najbolje pjevače posljednjih pola stoljeća.
Odmah potom nastavio je s gospel pjesmom za koju je rekao da ju je s njim rado izvodio Elvis Presley po zapozorjima iz davnina, “Run On”, a to je bio tek početak niza duhovnih pjesama, najvećim djelom s albuma “Praise and Blame”, najboljem i prvom u nizu albuma koje je u ovom desetljeću nanizao u suradnji s producentom Ethanom Johnsom. Našle su se tu i brza “Lord Help” i minimalistična ali izrazito upečatljiva “Soul of a Man” Blind Willie Johnsona, te dvije pjesme koje je proslavila prva baka s električnom gitarom Sister Rosetta Tharpe, “Didn’t It Rain” i “Strange Things Happening Every Day”, kojom je okončan koncert.
Na kraju prve polovice nastupa odveo nas je u pedesete godine i začetke rock and rolla s pjesmama Little Willie Johna, Elmorea Jamesa i Big Joe Turnera, čiju su “Shake, Rattle and Roll” naizgled odlučili izvesti ad hoc. Počastio nas je obradama standarda poput neočekivano brzo izvedene “St. James Infirmary Blues”, te s čak dvije pjesme Randyja Newmana (o čijem smo novom albumu igrom slučaju isti dan pisali na našem portalu), “Mama Told Me Not To Come” i “You Can Leave Your Hat On”, a odao je počast i dvama lani preminulim velikanima, Princeu na bisu s “Kiss”, te Leonardu Cohenu s “Tower of Song”.
Izvedba potonje pjesme sinoć je posebno ježila, spora i bolna, savršeno izvedena. Upravo danas prošlo je točno četiri godine otkako je veliki Leonard Cohen posljednji put nastupio u Hrvatskoj, i to na upravo istome mjestu, gdje smo imali priliku gledati jedan od onih koncerata života, trosatni spektakl na kojemu je veliki pjesnik između ostalih izvodio i spomenutu “Tower of Song”. I dok je Cohenova verzija izvedena s debelom dozom autoironije, gdje bi Cohen pimplao po sintesajzeru i posprdno pjevao kako je “rođen s darom zlatnoga glasa,” Jones se nije nimalo šalio. Niti pri izvedbi, niti kada je govorio o svome zlatnom glasu. Njegov raspon, tehnika i boja izuvaju iz cipela, a kojeg god žanra da se prihvatio, slušatelj pomisli kako je upravo za taj stvoren.
No uz sve navedene sjajne obrade, publika je ipak došla čuti one pjesme po kojima je Tom Jones postao slavan i nije ostala kratkih rukava, iako su gotovo sve redom izvedene u novom ruhu. “Sexbomb” je otvorena polako, da bi se pretvorila u lascivni swing, u “Delilah” je glavnu riječ vodila harmonika, dok puhači (inače najslabija karika sinoćnjeg nastupa) nisu uspjeli u potpunosti dočarati mariachi štih koji je nedvojbeno zamišljen u aranžmanu. “What’s New Pussycat” u izostanku ženskih pratećih vokala i orkestra, također je svedena na pratnju harmonike, tube i gitare, a “It’s Not Unusual” zvučala je lako poput vjetrića kojeg je u uzavrelom amfiteatru kronično nedostajalo. Tek je “Green, Green Grass of Home” bila bliska svojoj studijskoj verziji, a određeni segmenti publike rado su se priključili na refrenima.
Sinoć smo Toma Jonesa prvenstveno doživjeli kao nevjerojatnog izvođača gospela, a tek onda kao pjevača šlagera ili plesnih brojeva, a to svakako priliči gospodinu i pustolovu u njegovim godinama. Njegov razoružavajući zlatni glas blago je svjetske baštine popularne glazbe i možemo se nadati da se još dugo neće ugasiti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
