Ako je netko bio spritualni vođa rock and rolla iz sjene, onda je to dakako bio Tom Petty.
„Razmišljao sam o Tomovom svijetu. Bio je odličan izvođač, pun svjetla, prijatelj. Nikad ga neću zaboraviti“, rekao je Bob Dylan povodom iznenadne smrti Toma Pettyja, s kojim je u jednom trenutku dijelio pozornicu u Traveling Wilburys, i dan danas jednom od najboljih super-grupa svih vremena. Epitet „pun svjetla“ možda najsažetije i najtočnije opisuje Pettyjevu glazbu i pojavu.
Oduvijek je bilo ‘čovjek svjetla’, posjedovao magični odmak i u svojim baladama i davao im crtu ‘božanske’ mudrosti. S dva akorda je mogao postići taj izvantjelesni odmak i od samog sebe. Rock pripovjedač s najzanimljivijim pričama o običnim i neobičnim ljudima, sklon filigranskom detaljiziranju, ulasku u dileme i razmišljanja karaktera o kojima je pjevao i jednako tako otvarao svoju i tuđu intimu na jedinstveni način tako da mu nikad nitko nije mogao bilo što zamjeriti. Kao da je bio glasnik istine, gotovo sveta osoba čiju ironiju i upućenu kritiku se jednostavno prihvaća. Njemu se kroz njegove pjesme vjerovalo. Gotovo da nema slušatelja koji bi ikad pomislio da bi Tom Petty iskoristio to svoje umijeće vođen nekim lošim primislima i zgrtanjem koristi na temelju postizanja ‘jeftinih’ bodova.
Bio je gotovo pa homerovska figura u rock svijetu. Nije podilazio ni ‘gospodarima ni robovima’, kao što je njegova lirika puna svjetla uvijek bila začinjena toplinom harmonije i ugodnim prijemčivim ritmom, bila riječ o njegovim The Heartbreakersima s kojima je na pozornicama proveo 40 godina, već spomenuti Traveling Wilburys ili pak Mudcrutch koji je isto donedavno bio aktivan.
Tom Petty spada u onaj uski krug američkih glazbenih velikana koji su ikonoklastični status postigli i kod rock, pop i country publike. Nikad prvi, ali uvijek prisutan. Kao da nikad nije htio svoj život kontaminirati statusom super-zvijezde – nečim što bi mu vjerojatno zauvijek izbilo tlo pod nogama na kojem je čvrsto stajao. Ali je zato, imao je taj status među kolegama glazbenicima. Štovali su ga i kao osobu i kao umjetnika, kao što je i on bio dostupan, prijemčiv i prijateljski raspoložen. Uistinu, čovjek svjetla.
O njegovoj auri svjedoči jedna anegdota koju je ispričao Jacob Dylan, dakako sin Boba Dylana, 2002. godine u uvodnom govoru kada su Tom Petty & The Heartbreakers primljeni u Rock and roll kuću slavnih. „Bio sam na turneji s Tomom i svaki njegov koncert sam upijao kao spužva. Njegove dvije kćeri su tada putovale s nama i znam da sam se uhvatio u jednom trenutku kako ih gledam i mislim: Uau, njihov otac je veliki Tom Petty!“
Sam Tom Petty se tom prilikom zahvalio svima na ukazanoj časti, rekavši da mu je i i dalje, kao i na početku karijere najvažnije svirati rock and roll s najboljim bendom u Americi, te mu je posebno drago što je primljen zajedno s grupom, a ne kao pojedinac. Nakon toga je s Heartbreakersima zakotrljao „American Girl“, pjesmu čiji je narativ dakako jedno studentsko samoubojstvo, što je samo bila još jedna kapljica u moru dokaza, ne samo s koliko umjetničkog umijeća se mogao ‘obračunati’ s bilo kojom temom, već i time kako je i odabir prigode bio nepatvoreni rock and roll stav, jer rock je iznosio na vidjelo ono što je pop uvijek skrivao, ona tamna strana medalje.
Tom i njegovi Hearbreakersi su bili skloni toplom južnjačkom harmonijskom štihu, ali nikad nisu imali pjesmuljke, iako bi neuko uho lako izvelo taj zaključak na prvu loptu. No ako se povuče paralela s Dylanom (koji je očigledno neizbježan, jer je riječ o paritetima), tamo gdje je Dylan bio neprohodan široj audijenciji, prolazio je Petty čiji stihovi su imali jednako uzburkavajući karakter.
On je i na samom početku karijere u drugoj polovici sedamdesetih privukao pažnju svojim romatiziranim verzijama života odmetnika i ljudi s društvenih margina koje je opjevao, a također spada u red rock glazbenika poput Jimija Hendrixa koji su prvo bili prepoznati u Velikoj Britaniji, a potom u matičnom SAD-u. Njegov singl „Breakdown“ u Americi je prošao nezamijećeno 1976. godine. Nije čak ušao niti na jednu ljestvicu. Na Britanskoj turneji te godine je nastupao kao predgrupa Nilsu Lofgrenu, budućem članu E Street Banda. Dogodilo se da je publika više zavoljela predgrupu, što je uzrokovalo neobični obrat (kakav je danas teško zamisliti) u kojem je usred turneje zamijenjen redoslijed nastupanja i time Tom Petty postao zvijezda večeri.
Po povratku u SAD, label je reizdao „Breakdown“ godinu dana nakon originalne objave, što se pokazalo ispravnim potezom jer je singl ušao u Top 40. Po izdavanju albuma „You’re Gonna Get It!“ (1978.) Roger McGuinn iz Byrdsa snimio je obradu pjesme „American Girl“ koja zatvara prvijenac i time bacio u fokus Pettyjevo autorstvo. Treći album „Damn The Torpedoes“ objavljen je svega devet mjeseci nakon drugog albuma i postigao najveći uspjeh do tada debitiravši na drugom mjestu albuma po prodaji, te kasnije postigao trostruki platinasti tiraž. Najveći njegov hit tog vremena bio je „Stop Draggin’ My Heart Around“ koji je bio duet sa Stevie Nicks.
Osamdesete su za Pettyja bile razočaranje iz kojeg ga je izvuklo upravo okupljanje grupe Traveling Wilburys u kojoj su pored njega bili Bob Dylan, George Harrison, Roy Orbison i Jeff Lynne. Suradnja s Lynneom nastavila se nakon toga, te je okrunjena uspjehom albuma „Full Moon Fever“ 1989. na kojem se između ostalih nalazi i evergreen „Free Fallin’“. Dvije godine kasnije njegov status old-schlool hitmejkera zapečatili su „Learning To Fly“ i „Into The Great Wide Open“, na istoimenom albumu kojeg je također radio s Lynnom. S“ Into The Great Wide Open“ Petty je po prvi put postigao veliki uspjeh u Europi. Slijedili su veliki ugovori u to vrijeme velikih tiraža. Rad s Rickom Rubinom 1994. donio je album „Wildflowers“- iznimno djelo kojem je Petty unovačio brojne mlade obožavatelje. Tom prilikom je izjavio kako ima osjećaj da na koncertima publika želi čuti isključivo taj i niti jedan njegov drugi album.
No u privatnom životu nastaju problemi. Nakon 22 godine puca njegov brak i Tom se uslijed depresije okrenuo heroinu, kojeg se po svjedočenju bolno skidao i ta iskustva utkao u svoj najmračniji album karijere „Echo“ (1999.). Početkom novog milenija objavljuje album „The Last DJ“ kojim se već tada obrušio na nove radijske politike koje su uništile zanimanje radijskog DJ-a i njegovu važnu ulogu karike između publike i glazbe. Bilo je to vrijeme kad su tiraže općenito kliznule nizbrdo i kad je cijeli diskografski biznis ulazio u dekadu svoje najveće krize.
Pettyju se pak dogodilo da je po prvi puta prodao više koncertnih ulaznica nego li albuma. Osjetio je kako album više nije referentna točka njegova karijere, a samim time i slobodu od povinjavanja pravilima multimilijunskih diskografskih ugovora koje je potpisao u devedesetima. Kako je sam naveo, počeo je s guštom i bez pritisaka raditi na albumima uživajući pri tome status koncertne atrakcije. A upravo je, paradoksalno, ta opuštenost dovela do toga da posljednji album s Heartbreakersima „Hypnotic Eye“ 2014. godine postane njegov prvi album u karijeri koji se našao na prvom mjestu top liste.
U tom periodu ‘guštanja’ Petty je ponovno pokrenuo i svoj stari bend Mudcrutch, kao što je na SiriusXM kanalu bio angažiran na Tom Petty Radiju gdje je posebno bila popularna emisija “Tom Talks to Cool People”, udahnjujući svojim doprinosom tračak nekadašnje radijske atmosfere i vremena kad je radijski DJ bio važan.
„Čovjek svjetla“ napustio nas je tjedan dana nakon tri rasprodane večeri na Hollywood Bowlu u Los Angelesu gdje je nastupao sa svojim Heartbreakersima – najboljim rock and roll bendom u Americi, kako ga je volio zvati, bend s kojim je četrdeset godina magično i spiritualno ulazio u „Great Wide Open“. U ponedjeljak 2. listopada into the great wide open je nažalost došlo po njega.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
