Kad se uzme u obzir da je prva polovica ove godine bila u znaku uzlazne putanje grupe Mangroove, a jesen donijela odličan, peti po redu, album njegove grupe Chui ‘Iz kapetanovog dnevnika’ i odmah potom prvi samostalni album, soundtrack iz dokumentarne serije ‘Nesreća’ redatelja Arsena Oremovića, klavijaturist Toni Starešinić još jednu sezonu dokazuje da je u naponu svog stvaralaštva.
U biti možda je točnije reći da kreativnost Tonija Starešinića ne poznaje prepreke. Naime, soundtrack albumi, zbog samog svog narativa, rijetko kad uopće dožive ikakvu izvedbu uživo, no za Starešinića očigledno ne postoji taj problem. Svjedočili smo tome u petak u zagrebačkom klubu Vinyl gdje je u polusatnom solo sessionu s čak četiri syntha i klavijatura oživio dobar dio materijala zabilježenog na solo prvijencu „Nesreća“.
Čak je uspio i nadomjestiti zvukove trube i otvoriti neku novu drukčiju ambijentalnost (trube je na albumu odsvirao Andrej Jakuš koji nažalost zbog drugih obaveza nije mogao doći na promociju). Kako je u uvodnom dijelu rekao, tijekom predstavljanja albuma, nije se trudio u potpunosti skinuti svaki ton zabilježen na vinilnom izdanju, već će pokušati „odsvirati soundtrack jučerašnje večeri“. A to je pak bilo upravo ono što je redatelj Arsen Oremović, kao fan grupe Chui i tražio kod Starešinića kao kompozitora i izvođača djela, odnosno ‘organsku’ retro elektroniku koja je obilježila neka desetljeća prije današnjeg karakterističnog plesnog electrobeat zvuka „na koji svi pomislimo kad se izgovori riječ ‘elektronika’“.
I opet, što je možda i najvažnije, Toni Starešinić kao solo izvođač je kroz soundtrack „Nesreća“ uspio pronaći, uvjetno kazano, svojevrsnu ‘srednju vrijednost’, tj. zvuk kroz kroz koji bi ga mogli pratiti do njegovih grupa Chui i Mangroove, ali opet jedinstven, neovisan i originalan u smislu nove stilske vrijednosti. Iskreno, mogla bi „Nesreća“ biti sretna okolnost kroz koju bi mogao razviti i svoje osobne cjelovečernje nastupe u budućnosti jer kapaciteta za tako nešto apsolutno posjeduje. Bar je to dojam nakon sinoćnje izvedbe u Vinylu.
Dakako, najsretnije okolnost je da je uopće tako nešto objavljenju (još uz to i na vinilu) od strane Menarta i HRT-a, ali definitivno s razlogom. Jer postoje albumi sličnog narativa koji se objavljuju iz neke vrste kurtoazije, jer to neće biti albumi za kojima će slušatelji često posezati da ih opetovano preslušaju, no „Nesreća“ ne samo da je zadovoljila formu serije, ona zadovoljava i onaj glazbeni trenutak sadašnjice i predstavlja još jednu sponu za uživanje i razumijevanje genijalnosti jednog Tonija Starešinića.