U posljednjem poglavlju borbe oko izvođačkih prava između HUZIP-a i HDU-a kao kolateralna žrtva palo je dosadašnje uređivanje Noćnog glazbenog programa. Kolateralna, iz razloga jer je daleko od fokusa dosadašnjih prijepora koji su fokusirani na buduće zakonske okvire autorskih i srodnih prava.
Preko odvjetničkog društva Korper i partneri, koje putem Hrvatske diskografske unije zastupa većinu domaćih diskografskih kuća, zabranjeno je Hrvatskom glazbenom savezu Unison dostavljanje glazbenih video spotova za Noćni glazbeni program HRT-a od 1. rujna ove godine. Naime, riječ je o uistinu finoj svoti kojom je dosad upravljao Unison, jer HRT općenito plaća najizdašnije spram svih drugih kad se radi o isplati glazbenih prava bilo koje vrste.
„Već 2. rujna, u četvrtak, nisu emitirani glazbeni spotovi u sklopu NGP na 2. programu HTV-a, kako je već uobičajeno proteklih punih 10 godina. Nažalost, u ovom trenutku ne znamo i ne možemo reći kad će i hoće li NGP ponovno krenuti s emitiranjem u dosadašnjem obliku“, stoji u javnom priopćenju Unisona u kojem nadalje piše: „Do ovog je poteza (…) diskografskih kuća došlo bez prethodne najave i bez ikakvog objašnjenja Unisonu: ostaje nepoznanica koji su razlozi direktnog sabotiranja i zakidanja glazbenih kreativaca – autora i izvođača ovom odlukom. Ona će za posljedicu imati nanošenje ozbiljne financijske i druge posredne štete za mnoge glazbenike u ionako teškim vremenima.“
Netko bi mogao slučajno primijetiti da je to sad možda izvrsna prilika da svi oni nezavisni glazbenici dobiju svoj prostor pod suncem, pardon, mjesecom, obzirom da je riječ o noćnom programu, i da bude koliko-toliko vidljiv njihov rad (a video spotova, hvala na pitanju, ima uistinu mnogo, što recentnih, što iz ne tako daleke prošlosti) na nacionalnoj dalekovidnici. Ima li tu ikakvih ograničenja, obzirom da njih ne zastupa odvjetničko društvo koje zastupa diskografe? Reklo bi se da nema. Bi li tu jedan Unison mogao odigrati takav potez? Mogao bi. No, nekako prešutno svi znamo da taj „bankomat“ zvan Noćni glazbeni program HRT-a nije izmišljen da bi se ti nezavisni likovi s njim koristili.
Je li uistinu za domaću glazbu šteta što se gasi Noćni glazbeni program kakvog poznajemo u zadnjih deset godina, ili je u pitanju samo stanka i pregrupiranje?
Nakon razgovora s nadležnima iz HDU-a koji su angažirali i spomenuto odvjetničko društvo Korper i partneri, bit će da se radi o potonjem. Njihova strana priče je potpuno drukčija od one iz dopisa Unisona.
„Video spotove za Noćni glazbeni program dosad je birao Unison na temelju usmenog dogovora s diskografskim kućama. Domaćim diskografima se dosta glazbenika žalilo da im se video spotovi nikad nisu prikazali u sklopu spomenutog programa na 2. programu HTV-a, dok su se spotovi od nekih drugih puštali učestalo“, u telefonskom razgovoru su kazali iz HDU-a.
Do angažmana odvjetničkog društva u svrhu sprječavanja Unisona u dosadašnjoj praksi došlo je, kako kažu, nakon što je Hrvatska diskografska unija htjela kroz ugovore formalizirati dosadašnju suradnju s Unisonom temeljenu na usmenom dogovoru i osigurati većem broju dosad nezastupljenih izvođača da budu prikazani i dobiju dio vidljivosti (makar i u gluho doba noći) i time dio financijskog kolača, jer su na koncu diskografi vlasnici velike većine snimki.
Kažu da je Unison potpisivanje ugovora o suradnji promptno odbio, zbog čega su diskografi zatražili zakonsku zabranu Unisonu da ubuduće raspolaže njihovim vlasništvom.
Također su naglasili kako su trenutno u tijeku dogovori s Hrvatskom televizijom da joj ubuduće diskografi šalju video spotove direktno, tj. njihovim urednicima, koji će u sklopu svoje uredničke politike birati što će uvrstiti u Noćni glazbeni program. „Vjerujemo da će nakon toga mnogi glazbenici koji dosad nisu bili zastupljeni sada možda dobiti priliku“, kazali su iz HDU-a na kraju razgovora.
I oni najmanje upućeni znaju da svako emitiranje glazbe na televiziji donosi zaradu vlasnicima prava. Bjesomučno vrćenje spotova iz noći u noć jedino tome i služi, jer Noćni glazbeni program osim što ide u slabo gledanom terminu nema format emisije u smislu da ima voditelje ili bar naratore koji bi po određenom scenariju smisleno prezentirali glazbu koja se emitira, već se napuni format, po procjeni ovog autora, na par tjedana i onda se samo tematski vrti gotovo u istom redoslijedu (riječ je o sasvim slučajnom istraživačkom radu napravljenom tijekom godišnjeg odmora kad nakon nekoliko večeri u uvjetima ograničenog izbora programa primijetite da se iz noći u noći vrti jedno te isto, bez brige i pameti).
Gledano u televizijskim okvirima riječ je o prilično jeftinom programu za popunjavanje minutaže, no za glazbenike koji su bili uvršteni u rotaciju to nisu zanemarive svote.
Zasad, kako najavljuju diskografi putem svojih predstavnika stvar bi u po pitanju egaliteta zastupljenosti glazbe trebala krenuti na bolje u smislu da se razbija jedna vrsta monopola, dakako oni nezavisni koji su i dosad bili na nemilosti, će u toj nemilosti i vjerojatno ostati i dalje.
Ako se netko pita o kakvom monopolu je riječ, evo u nastavku nečega što može poslužiti kao objašnjenje.
Za početak što je Unison? „Unison hrvatski glazbeni savez je krovni savez glazbenih udruga koji preuzima funkciju Instituta hrvatske glazbe. Udruga Unison osnovana je 2015. godine i nastala je iz potrebe za stvaranjem usklađenog ekosustava domaće glazbene zajednice“, stoji na službenim stranicama.
Čime se konkretno bavi? „Uz organizaciju i vođenje Glazbene nagrade Porin, Hrvatskog natjecanja mladih glazbenika Papandopulo, Hrvatske glazbene nagrade publike za hit godine Cesarica, Unison je koproducent nezavisne novinarske glazbene nagrade Rock&Off i Zagrebačkog festivala te mnogih drugih događanja vezanih uz glazbu. S glazbenim emisijama Poprock.hr i Glazbeni TOP20 te platformama Fokus i FokusKontrol ključne aktivnosti udruge su osmišljavanje, postavljanje i vođenje projekata koji pomažu razvoju domaće glazbene industrije“, također stoji na službenim stranicama. Dakle, Unison se između ostalog bavi produkcijom. Glazbeni savez usko povezan s HUZIP-om i HDS ZAMP-om (koji prikupljaju autorske i izvođačke honorare) doslovce je ordinirao u izboru noćnog glazbenog programa na nacionalnoj TV kući. Ima li jače udruge? Ima li jače nezavisne produkcije u outsourcingu kad je riječ o emitiranju glazbe na nacionalnim televizijskim frekvencijama? Nema.
Ima li negdje u svijetu da iz gotovo iste točke dolazi, ne ponuda, već programska shema što će se i koliko puta emitirati od glazbe bez upliva urednika medija nacionalne televizijske kuće i da se u istu, ili hajmo reći sestrinsku točku potom ulijevaju sredstva od emitiranja? Takav glazbeni perpetuum mobile autor ovih redaka nije pronašao nigdje u svijetu.
I kako je u desetogodišnjoj praksi taj model funkcionirao? Temeljem usmenog dogovora, kako kažu predstavnici diskografa. Ako ništa drugo, ako Noćni glazbeni program opet krene, bar će konačno u izbor glazbe biti uključena nezavisna strana (kako je to svuda u svijetu), tj. televizijski urednici. To bi onda bio potpuno legitiman pristup koji isključuje i pomisao o mogućnosti onog što se doživljava pod pojmom sukoba interesa. To jest, ako tu netko od urednika i bude eventualno uhvaćen s ‘prstima u pekmezu’ riječ je o individualnom pogodovanju, a ne o institucionaliziranoj korupciji.
Da pojasnim; svuda u civiliziranim državama glazba kao produkt dolazi na potrošačko i medijsko tržište. To tržište je slobodno u izboru i afinitetima i ono po njima određuje što će konzumirati tj. kupiti. Kad je u pitanju medijska sfera, onda se to odnosi na to što će medij po vlastitim kriterijima emitirati. Društva koja su ovlaštena za prikupljanje sredstava od tih prava uglavnom samo i rade svoj posao prikupljanja i raspodjele sredstava od prava. Ta društva nemaju sestrinske ili ‘krovne udruge’ koje se izravno bave produkcijom i određivanjem što će i u kojoj mjeri biti plasirano u medijski eter.
Je li Unison, stoga, neka treća, neovisna strana, u produkcijskom lancu? Sudeći po dopisu odvjetničkog društva Korper i partneri, koje zastupa članove Hrvatske diskografske udruge (HDU) očigledno nije. U suprotnom bio bi to pravni presedan, jer ne postoji slična situacija kad je riječ o produkcijama bilo u matičnim medijskim kućama ili među vanjskim produkcijama.
Sve produkcije imaju za cilj ili gledanost ili su edukativnog karaktera. Na taj se način osmišljava i kreira sadržaj. Treći karakter unutar produkcija ne postoji, a po tom trećem karakteru je funkcionirao Noćni glazbeni program na HTV-u. Gledanost u noćnom programu nije bio cilj, a je li kriterij odabira video spotova time bio u edukativnoj funkciji u smislu predstavljanja svih (po mogućnosti ravnopravno)? Ako je, kako kažu predstavnici HDS-a bilo „brojnih glazbenika koji su se žalili iz razloga što njihov rad nije bio prikazan“, onda se i tu nazire odgovor.
Solidan niz godina u spomenuti program se trpalo sve i svašta, dok nije postojala ni nekakva službena nacionalna top lista slušanosti, a o listi prodaje da se i ne govori, a nekolicina nas glazbenih novinara je u jednom trenutku imalo ideju to pratiti i popisivati kako bi se otkrile određene anomalije i kome se pogoduje, ali za tako iscrpan istraživački rad ili nije bilo sluha ili sredstava u redakcijama. Ono što je svakako tu zanimljivo jest da su izvođači nezavisne scene, mnogi uspješni i prepoznati izvan granica Hrvatske, u taj program nisu mogli doći, ili su neki od njih bili toliko sporadično zastupljeni, čisto da bi se moglo negdje reći da, eto, ima i njih. Konkretno, brojna imena čiji rad prati portal Ravno do dna nisu se nešto napila vode s tog izvora. Cijela jedna scena ostala je i tu u zapećku – u terminu kad TV program, poetski kazano, ‘trpi sve’.
Koliko god bilo opravdano stvaranje Unisona kao krovnog saveza glazbenih udruga koji je po vlastitim riječima „nastao iz potrebe za stvaranjem usklađenog ekosustava domaće glazbene zajednice“ dogodilo se da od 1. rujna pod prijetnjom tužbe od odvjetničkog društva više ne smije birati glazbu za Noćni glazbeni program. Taj posao izbora bi nadalje trebao voditi urednički kadar glazbenog programa HTV-a. Jer, eto, i oni su sastavni dio tog „ekosustava domaće glazbene zajednice“, jedini je problem što se njih možda ne može baš „uskladiti“, ali borili smo se za slobodu tržišta, zar ne?
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.