Trentemøller u Tvornici – koncertni doživljaj kakav je malo tko očekivao

Anders je cijelo vrijeme trčao od jednog do drugog člana svog benda, ubacivao im se u dionice, lupao po bubnjevima i pratio ih na tamburinu – Apsolutni red u kaosu!

Trentemøller u Tvornici kulture (Foto: Tomislav Sporiš)

Sat je već otkucavao pola devet, a ispred zagrebačke Tvornice Kulture nije bilo ni žive duše. Tu i tamo kroz velika vrata glavnog ulaza glavu je provirio koji od zaštitara i organizatora, kako bi provjerili je li se itko pojavio. Ali svega sat vremena prije najavljenog početka jednog od najznačajnijih glazbenih gostovanja druge polovice godine… nigdje nikoga! Crvić sumnje počinjao je rovariti i po mojem malom mozgu, tjerajući me da se zapitam: „Ček, što je Zagreb toliko potpao pod tamne čari cajki i jeftinog šunda, da se uistinu nitko neće doći poslušati čovjeka koji slovi za jednog od najkvalitetnijih, najoriginalnijih i najsvestranijih producenata na svijetu?!“

Prevrtjeti ćemo film idućih 15 minuta i kao u igri skrivača koju otac igra sa svojim tek rođenim djetetom ponovno pogledati isti taj kadar praznog pločnika ispred Tvornice. Sad me nema, sad me ima! Malena rijeka ljudi već se oformila i vijuga Šubićevom, a iz sporednih uličica pristižu „nove kapi“, tvoreći sada već prilično impresivnu redinu. Nogometnim žargonom, gol u sudačkoj nadoknadi! Dok prolazim pored vesele ekipe čujem naglaske iz doslovno svih krajeva Hrvatske i jezike susjednih nam zemalja, a onaj isti crvić iz malog mozga se ponovno javlja i po dobrom starom običaju, pametuje kao general poslije bitke: „Pfff, budalo, što si stvarno mislio da nitko neće doći na jedini koncert Trentemøllera u regiji?“

Dugo je Zagreb čekao jedno ovako jako gostovanje iz svijeta elektronske glazbe, usudio bih se reći čak od Maceo Plexa prošle godine. Istina, u tom je periodu našim klubovima prošlo mnoštvo dobro znanih i cijenjenih imena, ali rijetko tko se uistinu isticao svojim glazbenim izričajem. Trentemøller i njegov peteročlani bend zasigurno spadaju među takve glazbene raritete, koji u potpunosti prelaze sve žanrovske barijere i jednostavno… stvaraju vrhunsku glazbu! Upravo zato se za vrijeme i nakon samog koncerta od ljudi na svakom koraku moglo čuti ono: „Nisam baš ovo očekivao/la!“, pogotovo kada od nominalnog producenta elektronske glazbe dobiješ nešto gotovo dijametralno suprotno. Pokušajte se samo prisjetiti kada vas je neki izvođač uspio tako iznenaditi svojim nastupom? Ne ide?

Popevši se na pozornicu i ugodno se smjestivši iza svojih playera, mikseta, klavijatura i ostale tehnike, Anders Trentemøller je odmah „zauzdao“ publiku i praćen sa čak četiri gitare i bubnjevima krenuo na glazbeno-scensko putovanje kroz svoja tri dosadašnja albuma i jedva 15-ak godina ozbiljnije karijere. Mračni i hipnotizirajući „Still On Fire“, vjerojatno „najklupskija“ od svih stvari s posljednjeg studijskog albuma „Lost“ sjela je idealno za razgibavanje nogu, ruku i vratova, nakon čega je slijedio vrlo ujednačen set sastavljen od gotovo naizmjeničnog spuštanja i dizanja laganijim odnosno malo žešćim uspješnicama. „Candy Tongue“ u pratnji izvanredne Marie Fisker, svima dobro poznati „Shades of Marble“, „Gravity“ i „Miss You“ te finiširanje glavnog seta uz neizbježni „Moan“ nisu ostavili puno razloga da itko s ovog koncerta izađe nezadovoljan. Naravno, rijetki si izvođači mogu dozvoliti da jedan ovakav nastup završe bez bisa pa su se tako i Trentemøller i ekipa vratili finiširati svoju zagrebačku publiku i otpratiti ih u maglovitu noć uz divlji „Silver Surfer“, „Ghost Rider Go!!!“ Reklo bi se, taman…

Dan prije samog koncerta na 101-ici je jedan od voditelja u najavi za ovaj koncert izrekao jednu od onih fraza s kojima treba biti posebno oprezan: „…neponovljivo iskustvo…“ Sam sam sebi empirijski dokazao da je 9 od 10 takvih iskustava itekako ponovljivo pa sada pušem na hladno iako otprilike znam što se može očekivati. Na svu sreću, Trentemøller je bez problema ušao u onih 1 od 10 jer se uistinu radi o nečemu što se rijetko kada vidi na koncertnim pozornicama. Iako u podlozi svega i dalje leži elektronika, cijeli je doživljaj daleko bliži jednom instrumentalnom post-rock svemiru bendova poput If These Trees Could Talk i Russian Circles, nego EDM glazbi kakvom nas truju razni Guette, Aviciiji i ostatak ekipe. Kako nam je sam Anders rekao u intervjuu prije koncerta, njegov je cilj svojevrsna fuzija hladnih elektronskih harmonija s toplom analogijom, gdje četiri gitare i bubanj idu ruku pod ruku s digitalnim tonovima koji izlaze iz svih onih alatki kojima se jedan producent Trentemøllerovog kalibra mora služiti.

Fantastično je stoga slušati kada svih šest instrumenata na pozornici svira u isto vrijeme stvarajući nevjerojatnu i gotovo hektičnu buku koja se svejedno uspijeva kristalizirati u jasnu, fluidnu i ritmičnu plesnu stvarčinu. Trentemøller tu djeluje poput kakvog dirigenta malenog orkestra, dajući svojim „alatima“ mjesta da se razmašu i gotovo da improviziraju određene dionice, pritom ispravljajući tokove te glazbene rijeke kada ona krene u nekom krivom smjeru. Za tako nešto jedan producent ne može biti prikovan za svoju konzolu, pa Anders cijelo vrijeme trči od jednog do drugog člana svog benda, ubacuje im se u dionice, lupa po bubnjevima i prati ih na tamburinu. Apsolutni red u kaosu!

U svemu tome Trentemøller i njegova ekipa ponekad kao da malo zaborave na to da zapravo nastupaju pred hrpetinom ljudi te se čini kao da sviraju neki svoj maleni privatni garažni/studijski jam, a onda se u jednom trenutku kolektivno trznu iz tog hipnotičkog stanja i sjete se da njihova publika žudi za bilo kakvom interakcijom. Nije neki preveliki problem, ali eto… ne može sve biti baš savršeno! O sada već standardnom problemu koji Tvornica ima sa glasnoćom i jasnoćom vokala ne treba previše govoriti, pošto je itekako poznat svakome tko je bio na barem jednom koncertu u ovom klubu, ali čak niti to se ovaj put nije previše osjetilo jer se ovakav nastup ipak ne oslanja toliko na vokal i lirski izričaj.

Sve u svemu, Trentemøller, bend, zagrebačka publiko i klupska sceno, sjedi, pet!

Saznajte više: Anders Trentemøller: Ne pratim EDM scenu i jedva uopće znam o čemu se tu radi

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X