Među narodom moglo se vidjeti glazbenike, pisce, novinare, glumce i sve do jednog bivšeg predsjednika, pa do Debelog precjednika, ali aktualnu predsjednicu, naravno ne.
Lanjski reboot tradicije paljenja kresova na savskom nasipu u povodu dana oslobođenja Zagreba ove godine bilo je posebno bitno posjetiti, ako ni zbog čega drugoga, a ono da se pokaže prkos vlasti u kojoj sjede ljudi koji o ustašama pišu kao o junacima mučenicima, te koja se nema hrabrosti iskreno javno odreći fašističkog nasljeđa, već će tek pod pritiscima vanjskih sila kroz zube procijediti načelnu osudu svih totalitarističkih režima jednako.
E pa gospodo “od svih totalitarističkih režima jednako”, ove krijesove palimo kao poruku da nema jednake osude i da nema relativizacije zločina strane koja je slala milijune i milijune nevinih na sustavno ubijanje u tvornicama smrti. “Ajme, koliko svijeta,” netko je komentirao. “Da sad Hitlerova armija navali, ovdje bi bilo dovoljno antifašista da nas obrani.” I doista, bijaše na nasipu više ljudi nego lani, cijeli dan se uživalo na suncu, dijelio se grah, organizirane su radionice za djecu, bilo je više pasa nego publike na nekim koncertima, a nešto što je djelovalo kao ad-hoc sklopljeni jam band neumorno je prašio elektronički jazz, stvarajući opušteni ugođaj među okupljenima… Sve u svemu, antifašizam za cijelu obitelj.
Među narodom moglo se vidjeti glazbenike, pisce, novinare, glumce i sve do jednog bivšeg predsjednika, pa do Debelog precjednika, ali aktualnu predsjednicu, naravno ne. Ona bi vjerojatno osudila svaki totalitarni režim jednako, a takve u svojim redovima ni ne želimo. Kao i lani, nakon paljenja krijesova, nastupili su zborovi pjevajući mahom antifašističke pjesme. Ove godine im je barem osigurana mala bina s razglasom, pa ih se bolje čulo nego lani, ali i dalje ima prostora za napredak, jer se širokopojasni mikrofon potreban za ozvučavanje zbora ne slaže s pozornicom na otvorenom, pogotovo ako je ista neograđena bočno i s leđa.
Manifestacija Trnjanski kresovi završila je koncertom Antifa night u Močvari, na kojemu su sinoć nastupali Debeli precjednik, Loš primjer, Namet i N.O.B. Tradicija Trnjanskih kresova izrazito je vrijedna, jer, da parafraziramo Koju, “fašizmu treba reći ne, bilo kada ili bilo gdje”. Ali, protiv fašizma potrebno se i sustavno boriti, a ne samo izvesti obitelj na besplatan grah za jedan sunčani vikend. Ali, već i ovako je divno vidjeti proljetne sadržaje na otvorenom u Novom Zagrebu, a Savski nasip žudi za sadržajem. Možda bi stoga bilo bolje odvojiti događaje poput Trnjanskih kresova i PotPiknika koji se održava danas s nastupima ESC Lifea, Sleepyheadsa i Žen. Bilo bi ljepše svaki vikend posjetiti nasip nego provesti tamo dva dana zaredom.