Trobecove krušne peći nastavljaju biti glasnici s tamne, najtamnije strane života, čije perverzije i užase Darko Begić Bega isporučuje poput nekog maničnog uličnog propovjednika za kojeg polako, ali sigurno postajete svjesni da je čitavo vrijeme bio u pravu.
Sve donedavno, priča o Trobecovim krušnim pećima činila se ako već ne završenom, onda pauziranom na neodređeno vrijeme, odnosno svedenom na predstave koje rade s Tanjom Vrvilo i Damirom Bartolom Indošem. Prije nekih mjesec i pol dana, međutim, dobio sam poruku od Gorana Polaka u kojoj me obavijestio da će Trobeci svoj hiatus prekinuti kratkim nastupom na promociji njegove knjige i albuma “Hodam, gledam, prolazim“, a prošlog tjedna, sasvim iznenada, izašao je i njihov novi album “Radost“.
Za početak, “novi“ treba shvatiti dosta uvjetno jer su u pitanju pjesme koje su godinama bile sastavni dio repetoara grupe, pri čemu su neke od njih i objavljene na fenomenalnom koncertom izdanju “Ether“. Upravo te skladbe, točnije “Sajam sisa“, “Sluga pokorni“, “Đavo je bio vruć“ i “Vrištala je“, najbolje ilustriraju problem koji imam s ovim materijalom. Isti je vezan uz produkciju koja je više new wave nego no wave, odnosno malo previše hladna i ukroćena u usporedbi s onim prekrasnim kaosom i savršenom bukom kakvom nas redovno bombardiraju s pozornice.
Sličan dojam, premda u nešto manjoj mjeri, imao sam slušajući “85“, kazetu koju su snimili s Borutom Činčem iz Budložera, a koja je svjetlo dana ugledala tek sedam godina kasnije, zahvaljujući Kornelu Šeperu i njegovom Kekere Aquariumu. Samim time, spomenuti “Ether“ ostaje najbolji način da doživite Trobecove krušne peći (osim dakako na koncertima), posebno u CD varijanti, proširenoj i pjesmama starijeg datuma poput “Armija“ ili “Imam dovoljno te vlage“.
Usprkos navedenom, “Radost“ još uvijek zvuči ekstremnije i brutalnije od većine, ako ne i bilo čega što ćete ove godine čuti ne samo na našoj sceni, nego i od rastućeg broja svjetskih bendova koje nedovoljno naslušani kritičari guraju u no wave. Trobeci su, s druge strane, tom glazbenom spazmu, nastalom u klošarskim galerijama i klubovima New Yorka krajem sedamdesetih, pripadali po svemu osim po mjestu rođenja, a po mom mišljenju predstavljali i njegov najkvalitetniji izdanak.
Još važnije, među ovih osam pjesama nema niti jednog poskliznuća, i ne postoji baš nikakva sumnja da će pastva, kako bend voli nazivati svoju publiku, biti itekako zadovoljna “Hajkom“, “Diavolom“ ili “Poljskim trkačem na prepone“. Trobecove krušne peći nastavljaju biti glasnici s tamne, najtamnije strane života, čije perverzije i užase Darko Begić Bega isporučuje poput nekog maničnog uličnog propovjednika za kojeg polako, ali sigurno postajete svjesni da je čitavo vrijeme bio u pravu. Takve poruke ne prestaju biti aktualne, u što ćete se uvjeriti ako, primjerice, poslušate stihove uvodne “Sajam sisa“ i usporedite ih s uredničkim politikama prosječnog hrvatskog mainstream portala
Temelj njihovog zvuka i dalje su iščašeni, gotovo do točke pucanja iskrivljeni ritmovi bubnjara Gordana Dorvaka, čiju sam preciznost kakve se ne bi posramila ni ritam-mašina uvijek uspoređivao s onom Jakija Liebezeita iz Cana, i jednog od najimaginativnijih basista ovih prostora, Marija Barišina Bare. Dodamo li tome i čudne, naizgled nelogične rifove Ivana Vinskog te povremene vriskove saksofona na način na koji su instrumentu pristupali James Chance i Steve Mackay na “Funhouseu“ The Stoogesa, dobivamo nešto što ni poslije četrdeset i kusur godina nije nimalo izgubilo na svojoj unikatnosti.
Ne znam koliko će trajati ovo uskrsnuće Trobecovih krušnih peći, ali nam je, pogotovo u trenutku kada čitav svijet počinje nalikovati scenariju neke od njihovih pjesama, itekako potrebno. Da nas upozore, preplaše, oduševe i ponovno pokušaju uvjeriti kako u umjetnosti za riječ kompromis ne bi smjelo biti mjesta.
Ocjena: 9/10
(LAA, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
