Svakako je zanimljivo kad jedan mladi trombonist koji je najčešće u ulozi pratnje velikim zvijezdama, okupi iste i kaže: ‘Sad sam ja glavni!’
Troy Andrews, odnosno Trombone Shorty jedan je od najboljih trombonista mlađe generacije. Rođen je 1986. godine u New Orleansu i kako to već biva kad se netko rodi u tom gradu u obitelji glazbenika, već je u šestoj godini zasvirao trombon i postao vođa svog sastava. Kasnije, tijekom karijere put ga je odveo do Lennyja Kravitza, a kasnije i do grupa Aerosmith, U2 i Green Day, a naravno cijelo vrijeme je bio predan i brass zvuku svog rodnog grada.
„For True“ je njegov sedmi studijski album na kojem je također okupio u ugledno društvo iz glazbenog svijeta. Pridružili su mu se Jeff Beck, Warren Hayes, Kid Rock, Lenny Kravitz i Ledisi, čije umijeće je utkao u svoj brass zvuk. A kako zvuči „For True“? Možda bi bilo najbolje reći da je to album kao stvoren za predstojeće novogodišnje tulume. Spoj tradicionalne i moderne Amerike – album neopterećen ničim drugim do li zapaljivim ritmom, praskavim brass linijama i dobro uklopljenim gostujućim glazbenicima, koji pored svoje zvjezdane aure odlično funkcioniraju i kao „prateći likovi“ u priči u kojoj glavnu riječ vodi jedan trombonist. Prilično neuobičajeno, ali upravo zbog toga svježe i zanimljivo.
Prvi užareni plimni val brassa donosi uvodna „Buckjump“ u kojoj je Shorty „podebljan“ gostujućim Rebirth Brass Bandom i adrenalinskim vokalnim angažmanom 5th Ward Weebiea. „Encore“ s Warrenom Haynesom donosi zdravi prizvuk crnog popa s kraja 70ih koji se na trećoj „For True“ pretvara u funk duel trombona i trube. Sredinom ceste adult rocka gazi „Do To Me“, a u skladu s tim je gitarski solo zasvirao Jeff Beck. No i pored toga središnji dio koji nastavlja s „The Craziest Things“ i „Dumaine St.“ pomalo gubi dah, jer pjesme počinju plutati u srednjem tempu i gubi se oštrina i eksplozivnost koju je imao početak albuma.
Prva stanica vrijedna pažnje nakon tog dijela monotonog truckanja je „Mrs. Orleans“ koju je Kid Rock, može se reći neočekivano, vrlo dobro interpretirao s Trombone Shortyjem. Album se nastavlja dobro kotrljati i u „Nervis“ na kojoj gostuju Cyril i Ivan Neville. Lenny Kravitz se pojavljuje u „Roses“, ali samo u ulozi basista. Shorty kaže da se mikrofonu nije približavao, a sad jel’ mu za vjerovati da Lenny nije prišao mikrofonu i u društvu brojnih pratećih vokala, teško je reći…
Završnicu podižu instrumentali „Big 12“ i „Unc“, dok se za revijalni brass soul završetak pobrinula Ledisi iznimnim vokalom u „Then There Was You“.
I za kraj samo jedna opaska za sve one nesklone jazzu koji na sam pogled covera albuma pomisle da „For True“ donosi taj zvuk, nek’ se ne brinu, riječ je o easy listening popu, dovoljno kvalitetnom da ga poželite poslušati još koji put.
Ocjena: 8/10
(Verve / Universal Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
