Poznata je priča da je jazz izgubio onu provokativnu angažiranu društvenu oštricu koju je imao u svojim najvažnijim desetljećima sredinom XX stoljeća i koju je od njega kasnije preuzeo rock. No biti džezer danas ne znači nužno biti neka ‘biljka iz izloga’ nemoćna za bilo što osim estetsku upotrebu, posebice ako je riječ o odvažnim mladim jazz glazbenicima.
Brojni primjeri ukazuju da je upravo jazz okruženje jedno od najboljih rasadnika za ono što osobno volim nazvati ‘spasiteljima groovea’. Rock je tu pomalo pokleknuo, a sve je više primjera da među glazbenicima mlađe i srednje generacije džezera koji jazz žele učiniti prijemčivijim širem krugu publike upravo groove obrascima, a također mu dati i društveno kritički značaj. Za primjere ne trebamo ići predaleko. Imamo ih tu u našem dvorištu.
Domaći sastav Truth ≠ Tribe koji još ima rusku inačicu imena Правда ≠ Племя, već svojim nazivom jasno ukazuje na naše ‘plemenske probleme’ i narativ u kojem se istina znakom nejednakosti odjeljuje od istog. Taj kvartet u kojem glavnu riječ na saksofonu vodi Mak Murtić, potpuni je kontrast od njegovog Mimika Orchestra. Truth ≠ Tribe smo koncertno upamtili poput male gerilske grupe koja iznenada dođe i udari snažno, de facto prikladni kvartet za naše često opskurne prostore, čast izuzecima dakako. Kvartet pored Murtića sačinjavaju još gitarist Luka Čapeta, perkusionist Nenad Kovačić i tubist Jurica Rukljić, što je više-manje jezgra sastava Živa voda koji svako malo uživo interpretira kultne domaće i svjetske albume u zagrebačkom klubu Vinyl. Dakle, uigrano društvance kužera koji su se već u brojnim sastavima dokazali kao glazbenici skloni ‘drskim eksperimentima’, mislim tu u pozitivnom smislu drskim, tj. onima koji drže pažnju publike i nisu svrha sami sebi.
Ta nestaštnost iščitava se iz zalaska velike naranče za brda, umjesto, očekivanog, sunca na naslovnici albuma „Distances“. Sam album je u neku ruku album ceste – jazz album ceste, ove naše popularno zvane balkanske rute, kad se tog termina hvataju kriminalisti i crna kronika, ruta neprestanog miješanja i kovitlanja istoka i zapada. Truth ≠ Tribe tu slikovito pronose zvučnu istinu svih plemena koje susreću u okruženju. Miješaju se utjecaji grubo i oporo u jednako takvoj produkcijskoj slici u kojoj je sve posloženo bez previše lickanja i uljepšavanja.
Rezultat je gromki i masivni zvuk, inače neuobičajen za jedan jazz kvartet, kao što je i ugođaj da je svaka od skladbi nastajala ad hoc po kojekakvim stajalištima i benzinskim pumpama, a da su za inspiraciju korištene slučajno uhvaćene melodije koje su se mogle čuti iz ostalih automobila. Tako i svaka od osam skladbi ima svoj „Field Recording“ – minijaturu koja može stajati i zasebno, ali uglavnom služi kao meeting point iz kojeg se nešto kasnije razvijaju skladbe.
Ovaj album senzibiliziran na osjete nosi puno toga dokumentarističkog u sebi, nosi i etno i etos. Iznenadit će nekim, uvjetno kazano, rock rješenjima, iako na samom početku saksofon u skladbi „From The Distance“ zazvuči kao da je došao iz neke roadhouse narodnjačke izbe u Bosni, iako je sam intro zahvaljujući zvuku koji vjerojatno pripada didgeridoou ‘krenuo iz Australije’, što dođe kao jasno ukazivanje već na samom početku na to da će se „Distance“ baviti susretom ‘udaljenosti’ i njihovim stapanjem u zvučni suživot, koji je često, poput života, lišen harmonije, ali zato ima emocije na pretek.
To uvjetno pomirenje udaljenosti stalno je prisutno na albumu i kulminacija se sažima u “LA 1992” čiji neparni oštri hektični ritam prvo ublaži nježna tema na saksofonu koja pređe poput svile preko lica, da bi potom Čapeta svojim psihodeličnim solom sve produbio poput nekog magnovenja duše, a spas te duše dolazi s posljednjom “As Long As We Have Our Song” koja zatvara album gotovo meditativnim karakterom, posebice kad se Murtić uhvati flaute.
“Distances” je moderni album odvažnosti i u svojoj potki kroji jedan sasvim novi zvuk Balkana, time i jazza kakvog baš i ne možete čuti izvan ovih prostora. Za Truth ≠ Tribe glazba je sad i ovdje.
Ocjena: 8/10
(Samizdat, 2019.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
