Prvoklasan vokal je nezaobilazan adut i na novom albumu pjevača grupe TV on the Radio, pogotovo kad je umiksan u skoro neprekinut niz vrhunskih pjesama.
Povratnička turneja TV on the Radio, najavljena reizdanjem epohalne longplejke „Desperate Youth, Blood Thirsty Babes“, slučajno se poklopila s objavom prvog samostalnog albuma njihovog pjevača Tundea Adebimpea. Željno iščekivan live come back brooklynskih indie rock inovatora jedna je od poslastica ovogodišnje koncertne sezone (25. lipnja sviraju u bečkom Gasometeru) makar na stejdžu nema njihovog masterminda Davea Siteka koji je i dalje upisan kao član ekipe, ali iz nepoznatih razloga propušta turneju.
Zbog izostanka kapetana Siteka vodeću ulogu u kultnom bendu preuzima Tunde Adebimpe, pa je gotovo izvjesno kako će se njegov solo album „Thee Black Boltz“ u kritičarskim osvrtima nadugo i naširoko uspoređivati sa starim radovima TV on the Radio. U takvom pristupu sporne su najmanje dvije, možda i tri stavke.
Oni su posljednji album „Seeds“ objavili 2014. godine, pa je odavno iscurilo vrijeme za nastavak iste priče. S karakterističnim Sitekovim producentskim potpisom to bi danas svejedno bilo neizvjesno, a bez njega je neizvedivo. Osim toga Tunde je za glavnog producenta ploče „Thee Black Boltz“ odabrao Wildera Zobyja koji ne dolazi iz TV on the Radio nego iz tabora jednog drugog velikog bruklinskog benda.
Zoby svira synth u Run the Jewels i od početka je njihov najvažniji studijski muzičar. Na novijim izdanjima pojavljuje se i kao asistent u produkciji zvuka, najbliži suradnik alter hip hop čarobnjaka Jamiea „El-P“ Melina. Kontakt je uspostavljen kad je Adebimpe gostovao na albumu „Run the Jewels 3“, a suradnja na „Thee Black Boltz“ konačan je dokaz da se on i Zoby izvrsno razumiju. U Wilderovoj produkciji Tunde ulazi jako duboko na electro soul funk teritorij, dok njegov afro vokal još jedanput uranja u „black rock“ koji su početkom 1990-ih zagovarali Bootsy Collins i Bill Laswell, samo ga u to doba nisu dovoljno razradili.
Babatunde Adebimpe (50) rođen je u middle class obitelji nigerijskih emigranata, odrastao je u Pittsburghu, a skrasio se u Los Angelesu gdje je počeo kao ilustrator i polako gradio glumačku karijeru. Znatno povećanje angažmana u TV serijama vjerojatno je dosta usporilo radove na njegovom solo albumu, iako je već 2015. na soundtracku za GTA 5 imao briljantnu pjesmu „Speedline Miracle Masterpiece“ u top kombinaciji s Ahmedom Gallabom – Sinkaneom. Potom je 2020. na Bandcampu objavio eksperimentalni EP „A Warm Weather Ghost“ i to je bilo sve od njega do prošle jeseni kad je izbacio singl „Magnetic“ kao prvu najavu za „Thee Black Boltz“.
Naslov albuma inspiriran je globalnim sranjima i osobnim traumatičnim iskustvima, a može asocirati i na Marvelovog superjunaka Black Bolta koji u svojim glasnicama posjeduje opasne nadnaravne moći. Tunde također ima izuzetno moćan glas i odavno je prepoznat kao jedan od najboljih pjevača na američkoj indie rock sceni, podjednako cijenjen daleko izvan njenih granica na gostovanjima kod Massive Attacka (u fenomenalnoj „Pray for Rain“), Leftfielda, Tinariwena i Amadou & Mariam. Prvoklasan vokal je nezaobilazan adut i na „Thee Black Boltz“, pogotovo kad je umiksan u skoro neprekinut niz vrhunskih pjesama.
Album furiozno otvara „Magnetic“, potencijalni alter hit nabrijan na 167 BPM-a i narezan na dvije i pol minute, idealna zamjena za „Speedline Miracle Masterpiece“. Koautor pjesme je Jaleel Bunton, gitarist i klavijaturist TV on The Radio. „Ate the Moon“, koju je Tunde napisao zajedno sa svojom kćerkom Echo Adebimpe, vrti se između njujorškog old school electro funka na tragu Arthura Bakera i modernijeg synth punk funka.
U „Pinstack“ ima možda najviše sličnosti sa zvukom matičnog benda, a zasluge se mogu ravnopravno podijeliti između Tundea i Jaleela. Drugi najavni singl „Drop“ začinjen efektnim semplom iz 80’s dancehall reggae riddima „Sleng Teng“ producirao je Jahpet Landis, panamski bubnjar, DJ i pridruženi član TVOTR. Emotivna balada „ILY“, upadljivo različita od ostatka albuma, posveta je Tundeovoj sestri koja je umrla u doba pandemije.
“The Most“ ima njuorderovski synth pop intro, što je svirački doprinos Wildera Zobyja, a završava u raspjevanom electro soulu. „God Knows“ je još jedan od jakih najavnih singlova, „Blue“ je skulirana i pomalo psihodelična, a „Somebody Knew“ je jedina nesavršena pjesma na albumu, prezasićena Wilderovim retro synthovima koji zvuče kao da ih je pokupio od Bronskie Beat. Odjavna „Streetlight Nuevo“ ponavlja dobitnu kombinaciju s Jahpetom Landisom i dodaje još malo prepoznatljive arome TV on the Radio.
Ipak, album „Thee Black Boltz“ do samog kraja ostaje posebna Tundeova priča i bilo bi jako interesantno čuti kako će ga izvoditi uživo. Zbog gustog rasporeda povratničke turneje s bendom zasad je najavljen samo jedan solo gig u Los Angelesu, u ludom double billu s prvakinjom avangardnog jazza Matanom Roberts.
Ocjena: 9/10
(Sub Pop, 2025)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
