Turisti nisu samo turisti na hrvatskoj rock sceni, oni su prekaljeni profesionalci koji su odlučili svirati muziku koju vole.
Osim basista, nije se puno toga promijenilo između prvog „Human_esque“ i drugog albuma „Revolucion“ riječke skupine Turisti (postoje i beogradski imenjaci). I dalje Bobo Grujičić, Vlado Vava Simčić, Iva Močibob i Sergej Hofman sviraju kao da su zapeli u 1991. (ne u „toj“ 1991.). Turisti vole rock osamdesetih i devedesetih, zvuče pomalo darkerski na osamdesete i kričavo na grunge rock devedesetih.
Obrađen je klasik grupe Paraf „Javna kupatila“ kao još jedna od referenci na period koji slušateljstvo zna po refrenu„… su bile godiiine“. Dark pop, indie rock, grunge rock, disco-punk se izmijenjuju na albumu pri čemu zvuče onako kako mislimo da tako nešto treba zvučati. Predvidljivost je često više mana nego vrlina, ovdje je riječ o nečemu na pola puta, lijepo je čuti stari zvuk, kad netko svira sa strašću, a ne zbog mirisa novčanica.
Iva Močibob zvuči još uvijek kao pjevačica pop-sastava čiji zvonki glas nije uvijek najbolji partner distorziranoj gitari i bubnjarskoj tutnjavi. Možda najbolji primjer za to je pjesma „Revolucija“ u kojoj Iva kao vokal ne djeluje uvjerljivo, a isto tako uvjerljivo ne djeluju ni stihovi.
Što se same kvalitete pjesama tiče, Turisti su provjereni izvođači, no s autorske strane, govorimo tek o rutiniranim pjesmama koje će reakciju izazvati tek kod nostalgičara. A kako ih u Hrvatskoj ima, pogotovo za osamdesetima, budućnost albuma je u sigurnim rukama. U boljim momentima album zvuči kao dobar primjer spajanja popa i rocka, a u gorim kao tribute band Alanis Morrisette.
Ocjena: 6/10
(Dallas Records, 2019.)