Što se tiče nagrada, drugi Rock&Off bio je u znaku Nikole Vranića aka J.R. Augusta koji je dobio tri statue za Album godine, Veliki prasak godine i Rock&Off izvođača godine. Pjesma godine je „Iskra“ Urbana & 4, Irena Žilić je Pop&Off izvođačica godine, a Vojko V Rap&Off izvođač godine. Koncetni izvođač godine je grupa Jonathan, a njihove riječke kolege The Siids Elektro&Off izvođač godine. Chui je Jazz&Off izvođač godine, dok je nagrada publike pripala Goranu Baretu i Majkama. Što se tiče neizvjesnosti, najviše ju je donijelo uručivanje Nagrade za životno djelo KUD Idijotima.
Postoje situacije kad reakcija djece posrami starije. Posrami, jer su mladi iskreni, ne kalkuliraju, a svijet gledaju na način koji stariji zovu ‘naivnim’. No upravo takvo doživljavanje svijeta je nekad potrebno za katarzu. Sinoć je u Tvornici kulture cijeli Rock&Off stao u rečenicu: „Tata, ovo je za tebe!“ koju je glasno u mikrofon izgovorio Ivan-Anton, sin pokojnog Branka Črnca Tuste držeći visoko podignutu statuu Nagrade za životno djelo. Za njega i njegovu sestru Maju to je bio jedan u nizu najsvjetlijih počasnih trenutaka obzirom i na ovacije koje je film „Tusta“ redatelja Andreja Korovljeva dobivao diljem regije otkad je ljetos s Motovun Film Festivala krenuo u pohod po regionalnim dvoranama.
Katarza je ujedno bila i veća obzirom na situaciju koja se događala prethodnih dana, tj. polemike koje su se odvijale zbog razdoblja iz devedesetih kad je Hrvatska glazbena unija, tada na čelu s Paolom Sfecijem, vodila svojevrsni rat protiv KUD Idijota i zagorčavala život članovima benda, o čemu je dosta detaljno pisao Nenad Marjanovć – Fric u svojoj autobiografskoj knjizi „Život s Idi(j)otima“. Nagradu Rock&Off pokrenula je prošle godine udruga Unison, a jedan od osnivača iste je i HGU. Dakako da direkcija festivala i Unison nemaju nikakve veze s ondašnjim HGU-om, no u zadnjih nekoliko dana se iskristalizirao svojevrsni javni apel da bi bilo civilizacijski da se bar netko u ime HGU-a ispriča za sve loše učinjeno u prošlosti prema KUD Idijotima.
Ali kako je Gibonni onomad u svojoj multijezičnoj pjesmi „Oprosti“ zaključio da je riječ ‘oprosti’ ljudima najteža za izgovoriti, to se pokazalo sinoć i u praksi. Je li ta gesta izostala zbog srama, nedostatka socio-sluha, egoizma ili puke ignorancije te organizacije nije lako zaključiti, no upravo zbog tog propusta HGU je ostao bez jedne velike katarze koju nikakav novac ne može kupiti. Katarze koju su sinoć doživjela prije svega Tustina djeca u svojoj predvnoj ‘naivnoj’ sreći kojom su ispunili prostor Tvornice, a istu su zasigurno doživjeli i Nenad Marjanović – Fric i Diego Bosusco – Ptica, članovi KUD Idijota koji su s njima došli preuzeti nagradu, jer čim su došli, znači da i njima nije bio problem oprostiti.
„U prošlosti su KUD Idijoti bili prekomjerno granatirani… Ali pobijedilo je srce!“ izjavio je prilikom dodjele Krešimir Blažević iz direkcije Rock&Off-a, a i on je s tom ulogom ni kriv ni dužan imao zadatak vaditi vruće kestenje iz vatre. Bilo bi glupo reći da se u toj ulozi dobro snašao, jer je i on bio vođen srcem kao čovjek i novinar posvećen upravo glazbi. Bilo je spontano i iskreno, ali s osjećajem knedle u grlu, knedle koju je uklonio upravo Ivan-Anton s: „Tata, ovo je za tebe!“ kad je na trenutak iz njega progovorio onaj Tustin gen koji nama nešto starijima nedostaje.
„Tata, ovo je za tebe!“ je pomirilo sve kao što je onomad ‘stari hipik’ pomirio punk i hard rock, ponajviše tu situaciju u kojoj zbog tuđih grijeha iz prošlosti živući akteri tog doba kao odrasli ljudi danas moraju imati taj osjećaj nelagode iako su bili na istoj strani. Dakle, taj ujedno najteži i najzahtjevniji trenutak u kratkoj povijesti Rock&Off nagrade bio je taj trenutak priznanja i zacijeljenja nekih rana. Dakako, bez predstavnika iz HGU-u, dakle same Udruge glazbenika za koju je nepojavljivanje u ovom, za našu malu i napaćenu scenu, važnom povijesnom trenutku, ništa drugo već minus. No nije to jedini minus.
Teško se osloboditi osjećaja da je Rock&Off ‘neželjeno dijete’ iako iza sebe naizgled ima ‘moćne roditelje’, tj. prilično moćne udruge i organizacije, jer da podsjetimo, Unison su osnovali: Hrvatsko društvo skladatelja, HGU – Hrvatska glazbena unija, HUIG – Hrvatska udruga istaknutih glazbenika, HUOKU – Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika te HUZIP – Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava. Naime, od kolega snimatelja i novinara sinoć, sve je to bila ekipa iz raznih nezavisnih produkcija. Ne primijetih HRT-ova kola i produkciju koja sam pred i u Tvornici znao viđati i za manje značajne manifestacije, a Rock&Off je imao sve odlike i dinamiku live showa koji je bez problema mogao ići i uživo na nekom od četiri TV kanala koliko ih ima nacionalna TV kuća. Na koncu, odlično ga je vodila HRT-ova prekaljena glazbena novinarka i voditeljica Martina Validžić. Ja se kao nezavisni novinar s malog internetskog medija jednostavno ne mogu načuditi tome da ni tu ne postoji interes, volja, inicijativa, pa čak i pritisak vođen nekim prefiksom glazbenog sadržaja da taj Rock&Off ide televizijski uživo kao manifestacija koja je okupila publiku i uistinu puno aktera sa scene i s, hajmo reći, mizanscene.
Dakle, ni od strane nacionalne televizijske kuće ni od svih pobrojanih udruga i sindikata iza Unisona. I to je još jedan dokaz koliko se minorizira ono što se na urbanoj pop i rock sceni događa u ovom trenutku u zemlji. A kad se samo sjetim koliko je televizijskih minuta popodnevnog primetimea progutala ona Cesarica, dođe mi zlo od te diskrepancije. Ovako je za očekivati da će taj Rock&Off možda (ali možda) u jednom trenutku pustiti na HTV, vjerojatno u skraćenoj verziji i u noćnim terminima koji su dosad općenito rezervirani za odlične glazbene dokumentarce kojima javna TV kuća uspješno obrazuje noćne portire i zaštitarske službe.
Za kraj treba proći još kroz pikanterije društvene kronike koje su obilježile 2. Rock&Off izvan pozornice. Bila je jedna incidentna situacija. Miljenik publike Goran Bare je nešto pokušao nasrnuti na Edu Maajku iz razloga poznatih valjda samo njemu, jer ako je netko pozitvac na sceni onda je to Edo i drugi razlog je, ako netko trenira boks onda je to opet Edo. No na sreću eskalcije nije bilo, dakako zahvaljujući Edi. Po onom starom pravilu da nekad novinari postanu vijest smo kolega Dubravko Jagatić i ja valjda najviše morali odgovarati na pitanje: „Zar te nije frka doći ovdje?“ zbog članaka o KUD Idijotima i Rock&Off-u. Na sreću, devedesete su prošle, a s njima i neke grubijanske prakse. Ne vratile se. Možda ih se upravo stoga trebamo sjećati da se više nikad ne dogodi da dodjela Nagrade za životno djelo bilo kojem glazbeniku bude ispunjena s toliko nervoze u zraku.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
