Two Faces Of Gala – udar garažne šizofrenije

Zagrebački garažni četverac okupio se početkom godine, a svega devet mjeseci kasnije iznjedrio je pristojni nastupni EP.

Two Faces Of Gala

Two Faces Of Gala su na ovogodišnjoj Velikoj Rock Eksploziji održanoj tijekom listopada u Močvari pružili solidan presjek stonerske buke i pankerskog „fuck off“ stava. Na bini gitarist i pjevač Borna Maksan bio iznimno neobavezno opušten i spreman za dobacivanje publici, osim kad je u pitanju bilo razorno izvođenje pjesama. Bend je zvučao dovoljno obećavajuće za zaintrigirati i za svoj istoimeni EP koji je tada bio svježe otisnut.

Two Faces Of Gala iznimno je mlad zagrebački bend gledano po stažu. Oformio ga je početkom ove godine spomenuti Maksan, poznatiji zagrebačkoj klupskoj publici po angažmanu u bendu Revolts!, a svega devet mjeseci kasnije grupa ima svoj prvi EP. Stvari su se dakle kovale dok su bile vruće i to je najveća vrlina ovog izdanja na kojem se nalazi pet pjesama ako ne računaju noiserski instrumentalni intro „Ulaz u harem“ i „reverse“ outro „Izlaz iz harema“ koji traju manje od minute.

Zvuk na pjesmama je poput turiranja bagera dok vokali Borne Maksana i Vite Marinovića zvuče kao da ih je netko netom zalio kipućom vodom. U formatu EP-ja takva nesputana energija drži vodu bez obzira je li riječ o pjesmama na engleskom ili hrvatskom jeziku, jer niti jedan u takvom ozračju nije baš pretjerano razumljiv (osim u „Tko“), ali na skali onoga što rade Two Faces Of Gala to i nije pretjerano važno. A također je pohvalno što je (vjerojatno) frekvencijski neeksponirajući i siromašni zvuk snimljen u zagrebačkom Kramasonic studiju dodatno podebljan i balansiran masteringom napravljenim u Chicagu.

Prvi udar garažne šizofrenije a la Black Flag i Butthole Surfers nastupa s „Just Wanna“, dok se utjecaj Queen Of The Stone Age provlači kroz „Svaki put“, no to se odnosi na arhitekturi gitarskog ritma, a ne na efentualno falsetno pjevanje, kojeg jedva i da ima. Jedina negativna stvar se može prikrpati grupi po pitanju tekstova pjesme koji lako može biti shvaćen kao seksistički. Egzistencijalizam progovara u „Tko“, jedinoj pjesmi uvjetno rečeno mirnijeg karaktera. „Ljubavna“ je još jedno efektno hodanje u cipelama QOTSA, dok iz „Fat Chicks“ iz zvučnika probija ritam škola Motorheada.

Za „osobnu kartu“ u obliku nastupnog EP-ja čisto dovoljno.

A dok se bend ne odluči za dugosvirajuću opciju može ih se uhvatiti na koncertima u zagrebačkim klubovima po kojima redovito „operiraju“. Palac gore!

Ocjena: 7/10

(Spona, 2011.)

Saznajte više: Golem – početak karijere u stilu Sex Pistolsa

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X