Svjetska turneja ‘Chromakopia’ jednog od najvećih repera današnjice Tylera, the Creatora, došla je 12. svibnja i do Berilna.
Kad se netko bavi mojim poslom, a ima kćer koja još nikad nije bila na pravom koncertu ni izvan granica države, to bi se moglo opisati propustom, pa sam je jesenas, kad sam primijetio da joj se glazbeni ukus počeo težiti prema nekim izvođačima koje i sam volim, poput Tylera, the Creatora, upitao bi li htjela da zajedno odemo na njegov koncert u sklopu turneje koja je bila najavljena upravo tih dana netom prije izlaska njegovog novog albuma “Chromakopia”.
Entuzijazam kojim je pristala na moj usputno spomenuti prijedlog nije mi ostavio mnogo izbora nego da se ubrzo bacim na postupak nabavke ulaznica. Tylerova turneja bila je brzinski rasprodana, a u sustavu preprodaje ulaznica jedini koncert za koji sam u trenutku kupovine uspio pronaći dva slobodna mjesta smještena jedno kraj drugog bio je onaj u berlinskoj Uber Areni, pa je tako sudbina odlučila da ćemo se u svibnju zaputiti u Njemačku.
Uber Arena s kapacitetom od sedamnaest tisuća ljudi tek neznatno je veća od naše zagrebačke, a smještena je u neposrednoj blizini East Side Galleryja, najdugovječnijeg otprilike kilometar i pol dugačkom ostatku Berlinskoga zida oslikanog umjetničkim muralima. Ispred same Arene publika se okupila prilično rano i brzo mi je postalo jasno da sa svoje 43 godine pripadam znamenci od možda 0,5% najstarijih od spomenutih sedamnaest tisuća posjetitelja koncerta.
Do samog ulaska u dvoranu nisam bio siguran koliko će kvalitetno iskustvo biti praćenje koncerta s bočne tribine koja je prilično udaljena od pozornice, pa sam se ugodno iznenadio primjetivši da je na parteru postavljena i druga manja pozornica koja nam se pokazala prilično blizu. Barem ćemo predgrupe vidjeti iz relativne blizine, pomislih.
Očekivano njemački točno, program je počeo u minutu točno u najavljenih 19:30 kad je na tu malo pozornicu izišao rap duo Paris, Texas u pratnji DJ-a i vrlo brzo podigao atmosferu u iznenađujuće punoj Areni za nastup prve predgrupe. Momci su svojom dinamikom izmjene na vokalima i plesom unijeli duh old school hip hopa, iako je podloga preko koje repaju neka vrsta tvđe elektronike, čime su me malo podsjetili na zvuk Clippinga.
Jedna stvar koju nisam očekivao vidjeti na ovakvom koncertu bili su moshpitovi. Moje iznenađenje je bilo još i veće kad je već i prva predgrupa uspjela organizirati i više nego solidnu šutku na terenu, ali me možda i nije trebalo čuditi s obzirom na energičnost njihovog polusatnog nastupa i umješnost u hajpanju atmosfere.
Ipak za vrijeme nastupa losanđeleskog dvojca, pomislio sam kako problemi sa zvukom u Arenama nisu samo problem kod nas, već možda i svugdje u svijetu. Naime, unatoč blizini maloj pozornici zvuk je djelova kao da je postavljen na pola snage. Pokazalo se, srećom, da je u pitanju ipak bila ona tendencija da se glasnoća postupno diže tijekom večeri, kako bi headliner nastupio s punom snagom iz zvučnika.
Bolje je već zvučalo i na nastupu Lil’ Yachtyja, mladog (t)repera od čijeg sam nastupa očekivao mnogom s obrizom na njegov vrlo dobar novi album “Let’s Start Here” o kojemu smo pisali i na našem portalu, a koji je pokazao solidne rezultate miješanjem elemenata rocka i suvremenih muzičkih stramputica, pogotovo u sjajnoj uvodnoj “Black Seminole”.
Malo je reći da sam ostao razočaran njegovim nastupom koji je pokazao da je praksa koju viđamo na lokalnim trap koncertima jednaka i kod velikih svjetskih zvijezda. Lil Yachty je tako preko nasnimljene matrice tu i tamo nešto malo odrepao ili od pjevao, ali više vremena provodio navrijavajući publiku dok je njegov glas i dalje dopirao sa snimke.
Za razliku od Paris, Texasa, njegova je glazba dosta meka s pop refrenima i mnogo autotunea, pa je pomalo smiješno bilo vidjeti i njega kako organizira moshpit na svojim pjesmama. Osim svojih hitova od kojih je publika nekako najbolje prihvatila viralnu “Poland”, Yachty je izveo i neke pjesme drugih izvođača na kojima gostuje kao što su “Brocolli”, “ISpy” i “Kyle”, ali njegovo aktivno sudjelovanje u samoj izvedbi bilo je rijetko i prekratko i ovsje sam najbolje osjetio svoje pripadanje onim najstarijima na koncertu.
Nakon 45 minuta i ta muka je došla kraju i sva se pozornost usmjerila ka glavnoj pozornici u iščekivanju jedne od najvećih hip hop zvijezda današnjice. Čekanje je potrajalo duže nego što sam očekivao ali kad je sa zvučnika krenuo uvod prve pjesme novog albuma u kojemu se pjeva njegov naslov “Chromakopia” i kad je sedamnaest tisuća mladih grla stalo pjevati uz nj, napetost je dosegla razinu od koje se ježi.
Tyler je izišao zelenom u kostimu koji nosi na naslovnici albuma, maskiranog lica i krenuo šaputati tekst sve do prvog refrena koji je publika ponovno otpjevala u glas, začula se eksplozija nakon koje je krenula pirotehnika i odmah je postalo jasno da nas čeka pravi spektakl. Vjerojatno nisam trebao biti iznenađen da je za razliku od Yachtyja Tyler megatalentirani showman koji izvrsno repa, pjeva i pleše, ali možda ni sam nisam očekivao da će njegov nastup biti na baš toliko visokoj razini.
Na velikom stageu Tyler je izveo šest od sedam prvih pjesama s “Chromakopije”, moćnu “Rah Tah Tah” slijedila je euforija koja je popratila glavni paranoični singl “Noid”, pa sve do “Judge Judy” koju je izveo sjedeći na najistaknutijem dijelu bine ponovno uz aktivno pjevanje cijele dvorane. Sa stropa se zatim spustila golema rampa preko Arene na kojoj je izveo uzavrelu “Sticky”, a potom i “Take Your Mask Off”, da bi se zatim B-stage podigao do razine rampe s podignutim bočnim platnima na koje je projicirana slika kućice.
I sama mala pozornica bila je ispunjena namještajem, pa je Tyler tako sjeo na kauč gdje je skinuo svoj kromakopijski kostim u ležernijem izdanju stao prebirati po kutiji s pločama. Na velikim ekranima prikazano je kako je stao na svom albumu “IGOR”, a publika je vrištala dok je stavljao ploču na gramofon i izveo selekciju pjesama s tog izdanja.
Slično će se ponoviti i s ranijim albumima “Goblin” i “Wolf”, te kasnije s “Flower Boy” s kojih su pjesme izvedene uglavnom u skraćenim oblicima, a mi smo na našim pozicijama ponovno bili sretni što se tako velik dio koncerta odvija bliže nama. Zatim je ponovno spuštena rampa na kojoj smo čuli “Who Dat Boy” i “WUSYORNAME” da bi se Tyer ponovno vratio na glavnu pozornicu za još par novih pjesama od kojih se najviše isticala disrljiva posveta ocu kojeg nije upoznao “Like Him”, starih hitova poput eksplozivnne “NEW MAGIC WAND”, te završnu “I Hope You Find Your Way Home” s kojom se umjesto bisa oprostio od berlinske publike koja je nastavila pjevati “Chromakopia” refren s kojim je koncert i otvoren.
Je li na kraju put bio vrijedan malog bogatstva kojeg me koštao? Do zadnjeg centa. Ne samo zato što je Tyler, the Creator nesumnjivo dokazao kako bez lažne skromnosti na novom albumu kaže da je “najbolji iz grada nakon Kennyja (Kendricka Lamara)” i da je to činjenica, već i zbog potpune radosti koju je moja kći bez prestanka iskazivala tijekom cijele večeri, a njezino udivljenje zarazilo je i mene, pa sam i sam na koncert gledao s nekim novim i udivljujućim uzbuđenjem na koje je teško staviti etiketu s bilo kojim zamislivim iznosom. I zbog toga za kraj samo mogu ponoviti onaj tekst s reklame za tenisice koji se mogao vidjeti i u našem gradu: “Dear Tyler, Thanks For Being You.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
