Album “… Su to bili topovi ili lupa moga srca…” snimljen je u lipnju 1993. godine.
Nikad dosad objavljene snimke koncerta Vještica iz kultnog kluba Kulušić odsad su dostupne na dvostrukom vinilom izdanju. Live album iz lipnja 1993. godine uključuje devetnaest pjesama, među kojima i 2 pjesme koje je Sacher napisao još u vrijeme Haustora te 5 snimki s tonske probe, a dostupno je u svim boljim prodavaonicama glazbenih izdanja, na web shopu Dallas Recordsa, ali i na svim streaming servisima.
“Ovo je pravi zvuk Vještica! Nije nikad prije snimljen jer ga nismo bili u stanju dobiti u studiju. Ta “berlinska faza”, kako smo je nazvali i na koju smo sva trojica bili jako ponosni, nastala je kao posljedica višegodišnjih svirki publici koja nije poznavala pjesme, i nije razumjela jezik. Moje pentatoničke melodije preko Borisovih triolskih ritmova i Maxovih šturih gitarskih rifova… to mora da im je zvučalo egzotično, da ne velim strano. Nije čudo da su nas u vodiču Rough Guide “World Music Europe” nazvali “excentric”, poručio je Srđan Sacher o novom vinilnom izdanju, koje je dostupno i na svim streaming servisima.
”Sva smo trojica prije Vještica svirali u popularnim bendovima i navikli smo da publika zna pjesme i da ih pjeva s nama. Kad sviraš strancima koji nikad za tebe nisu čuli, svaki put se moraš ispočetka dokazivati, i svaki koncert je kao da si prvi put na bini. Zato smo prilagodili i zvuk i repertoar i “stage-act” da proizvedemo što veću količinu galame. Max je svirao električnu 12-žičnu gitaru, ja Fender jazz bas, a Leiner duplu bateriju bubnjeva. Nije koristio hi-hat nego je na njegovo mjesto aplicirao def, a bubnjeve bi naštimavao na poseban način, recimo tako da bi desnom bas-bubnju na opnu zalijepio kovanicu od pet maraka da dobije što tvrđi zvuk. Uz to smo, naravno, dvoglasno i troglasno pjevali, a Leiner je uz tri mjere koje je svirao još u četvrtoj ispuštao krikove.”
Dio albuma čini snimka tonske probe na kojoj su Srđan Sacher, Boris Leiner i Max Juričić isprobavali nikad objavljenu pjesmu ”Klonula mi ruža”, a izlazak na vinilu je ujedno i njezina premijera.
”Tih dana smo bili stalno na putu pa nismo imali prostoriju za probe, nego smo iskorištavali tonske probe za uvježbavanje. Najviše smo svirali po Germanistanu, ali i drugdje u Europi, na primjer, jedan smo od rijetkih hrvatskih bendova koji je gostovao u Christianiji u Kopenhagenu. Nastupali smo od renomiranih klubova kao što su berlinski Tacheles i milanski Rolling Stone, preko brojnih festivala, do skvotova, i to je sve zajedno presudno utjecalo na oblikovanje zvuka benda koji se čuje na ploči. Često su me ljudi pitali tko nas je dolazio slušati, a ja sam odgovarao da ljudi tamo izlaze u klubove i imaju povjerenja da će uprava dovesti kvalitetne bendove. Pa smo jedan dan bili mi, a drugi dan netko totalno drukčiji,” dodao je Sacher.
Ton majstor u Kulušiću bio je Željko Radočaj. Dodatnu produkciju i editing potpisuje Zvonimir Dusper – Dus, a digitalizaciju, dodatnu produkciju i mastering potpisuje Višeslav Laboš. Omot je dizajnirao Daniel Ille, izvršni producent izdanja je Igor Polak, a Vještice u Kulušiću objavljene su u izdanju Dallas Recordsa.
”Za kraj mogu reći, meni je ovo najdraži i najbolji album Vještica. Do sad,” dodao je Srđan Sacher, koji ujedno autorski potpisuje sve tekstove i glazbu, dok mu su mu se u aranžmanu pridružili Boris Leiner i Max Juričić.