Na press konferenciji ‘Rock nije kultura?!’ održanoj u ponedjeljak 23. ožujka u 11 sati u zagrebačkoj Tvornici kulture predstavnici udruge Promo koja okuplja domaće koncertne promotore zatražen je Zahtjev za opoziv zamjenika ministrice kulture Berislava Šipuša, zamjenika pročelnika Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba Tedija Lušetića i postojećih Vijeća za glazbu koji po obrazloženjima članova Udruge štite uski lobistički interes umjesto javnog interesa. Isti zahtijev poslan je službenim putem i premijeru Zoranu Milanoviću.
Udruga Promo je time tiskovnoj konferenciji koja je izazvala velik medijski interes u Malom pogonu zagrebačke Tvornice kulture javno su iskazali nezadovoljstvo i protest protiv nedavno objavljenih skandaloznih rezultata dodjele javnih sredstava za glazbene programe od strane Ureda za kulturu grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a također i protiv dosadašnje dugogodišnje prakse dodjeljivanja milijuskih sredstava istom uskom krugu institucija i organizatora.
„U sustavu gdje nema kontrole vlada HDS“, izjavio je čelni čovjek Žednog uha Mate Škugor i naveo primjere kako je sistem dodjele sredstava za glazbu u Velikoj Britaniji i Skandinavskim zemljama u potpunosti javan, kako se svaki korak mora obrazložiti i kako su odabrana vijeća ta koja donose odluge o javnom financiranju u kulturi. U Hrvatskoj je pak slučaj da vijeća imaju samo savjetodavnu ulogu, dok se odluke za izdvajanjem sredstava donose bez ikakve kontrole i odgovornosti. Zoran Marić, osnivač i direktor INmusic fesivala prezentirao je istraživanje koje je naručila Udruga Promo u kojem je interes glazbene publike i javno izdvajanje u segmetnu glazbe u potpunoj disproporciji u kojoj lavovski dio novca odlazi na klasičnu glazbu (koja ima najmanji interes publike), manji dio na jazz, dok rock i pop (koji imaju najveći interes publike) ne dobiva doslovce ništa.
Također je prezentirana i struktura vijeća na nivou države i grada Zagreba koja sudjeluju u donošenju odluka u kojima su gotovo isključivo klasičari, počevši od dirigenata do instruktora klavira, svi usko povezani s vrhom Hrvatskog društva skladatelja, čak se i strukovni časopis HDS-a Cantus financira iz javnih sredstava za glazbu. Time se kao ključna činjenica navelo da Ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture imenuju članove Vijeća koji ocjenjuju predložene glazbene programe na natječaju za Javne potrebe u kulturi. Sastav imenovanih Vijeća za glazbu pokazuje da Ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture imenuju isključivo osobe koje se bave reproduktivnom klasičnom glazbom i eventualno jazzom. Pri tome tzv. nominiranje članova Vijeća služi stvaranju privida demokratske procedure.
Odgovorne osobe za održavanje ovakvog diskriminatornog sastava kulturnih Vijeća za glazbu su po riječima članova udruge Promo Tedi Lušetić, klarinetist, zamjenik pročelnika, ispred Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Berislav Šipuš, dirigent, zamjenik ministrice kulture ispred Ministarstva kulture.
Rezultati takvog sufinanciranja mogu se vidjeti iz objavljenih podataka u Strategiji kulturnog i kreativnog razvitka grada Zagreba, po kojima se vidi da se koncerata klasične glazbe u Zagrebu održi preko 500, dok se koncerata rock glazbe u Zagrebu održi oko 250, iako je potreba javnosti za rock koncertima četverostruko veća od javne potrebe za klasičnim koncertima. Iz Udruge navode: “Jasno je da se u stvari radi o lobiju koji štiti uske interese, iako se radi o javnim sredstvima namijenjenima zadovoljavanju javnih potreba u kulturi. Ujedno, takva praksa je izrazito nedemokratska, jer zadovoljavanje interesa izrazito malog broja ljudi sredstvima drugih pripada vremenu feudalizma.”
Predstavnici udruge Promo zalažu se za priznavanje rock glazbe kao javne potrebe u glazbenoj kulturi koja kao takva evidentno postoji te povezano s time i za uključivanje suvremene autorske glazbe u postojeće sustave sufinanciranja gradske i državne glazbene kulture. Da bi javni interes mogao biti zadovoljen u Vijećima za glazbu nužno je imenovanje 6 članova Vijeća od kojih bi 3 člana Vijeća za glazbu bila zadužena za reproduktivnu klasičnu glazbu i jazz te 3 člana koja bi bila zadužena za kvalitetnu suvremenu autorsku glazbu (rock glazbu u širokom smislu riječi sa svim suvremenim izvedenicama tog pojma).
Stručna savjetnica za glazbu pri Uredu za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Ivana Mihaljinec, po mišljenju Udruge Promo također ne može više obavljati tu funkciju jer ju je obavljala krajnje nestručno te bez vođenja računa o javnim interesu. Također, neophodno je da nova Vijeća za glazbu svoje odluke ubuduće obrazlažu sukladno pozitivnoj praksi Europske unije. Uz zahtjev za imenovanjem novih članova Vijeća, sukladno javnim potrebama za glazbenom kulturom, traži se financijsku raspodjelu javnih sredstava namijenjenih za programsku djelatnost u glazbi u pravednom omjeru i to 50 posto sredstava za potrebe suvremene autorske rock glazbe te 50 posto programskih sredstava za potrebe reproduktivne klasične i jazz glazbe.
Pravednijom raspodjelom programskih sredstava javni interes za glazbom biti će bolje zadovoljena i javnost koja će moći u većoj mjeri uživati u kvalitetnim koncertima suvremene autorske glazbe. Iz udruge tvrde: “Omjer od 50 posto je više nego pravedan, jer uz programska sredstva osiguranima od strane navedenih Vijeća za glazbu kroz natječaje za javne potrebe u kulturi, glazbene ustanove (koje su neosporno od javnog interesa) posebno su podržane i tzv. sredstvima za hladni pogon za što se izdvaja oko 60 milijuna kuna javnog novca samo za tri ustanove u Zagrebu (KD Vatroslav Lisinski, Koncertna direkcija Zagreb i Zagrebačka filharmonija). Tim sredstvima su u potpunosti pokriveni troškovi plaća, dodataka na plaću, režija, i sl. Povrh navedenih financiranja, glazbene ustanove su oslobođene i plaćanja PDV-a na ulaznice, odnosno za ustanove u glazbi PDV na ulaznice je 0 posto, dok nezavisni organizatori plaćaju 13 posto PDV-a na ulaznice za koncerte. Udruga Promo ističe da je istraživanje pokazalo da publika nije isključiva te da je publika rock koncerata, iako u manjoj mjeri, ujedno i publika klasičnih i jazz koncerta, što pokazuje da je suradnja s organizatorima rock koncerta u dugoročnom interesu svih onih koji žele stvarati novu klasičnu i jazz publiku, kao i prestanak ovakvog isključivog ponašanja klasičarsko/jazz lobija koje se manifestira kroz monopolizaciju javnih sredstva za glazbu.”