Ukleti Dukat je čim se pojavio s prvim singlom 2020. svoj osebujni stil nazvao modernim bećarlukom. Sad je taj bećarluk dobio i svoj album.
Negdje pred kraj pandemijske 2020. godine. kad je i autorsko stvaralaštvo kopnilo zbog nedostataka koncerata. niotkud se pojavila pjesma „Kada budeš išo preko“ koju je potpisivao tada stanoviti Ukleti Dukat. Na prvu, kao da je netko nasumično preklopio jednu preko druge rock i tamburašku pjesmu. No kostur, a potom i cjelina su se ubrzo ukazali i suludi spoj je otkrio svoj šarm.
Psihodelični kaos tvrdo je sletio na slavonsku ravnicu i kao da je upao usred neke lokalne zabave na kojoj tamburaši, poput sastava na Titanicu, sviraju ne obazirući se na metež oko njih. Kao da je netko izvrtio film unatrag i da slušate soundtrack svih onih slavonskih rokera koji su u okruženju tamburica uporno svirali svoj rock and roll, zvuk ambijenta u kojem su se dva zvuka sudarala desetljećima, ali rijetko isprepletala da bi iz toga izašao neki smisao.
Pjesma „Kad budeš išo preko“ možda je prva u povijesti da je pogodila taj neki širi smisao, jer niti je u pitanju neka izlizana hard rock poderotina, niti šokački raspašoj. Taman je pogođena neka intrigantna srednja vrijednost iz koje izvire spleen koji se može vezati samo za Slavoniju. Time je, eto, rođen i moderni bećarluk, kako ovaj spoj naziva Lord Čardak, ujedno i akademski slikar koji je 2016. započeo niz radova i izložbi pod nazivom “Realizam ćorava sokaka” sa idejom “reforme” šokačke kulture. I sam rodom iz šokačkog sela Bošnjaci, Lord Čardak imao je priliku doživjeti staroseoski način života, što je inspiriralo želju za njegovom kulturnom nadogradnjom, a to se, dakako, i osjeti.
Biti slikar koji se zatekao u glazbi, može biti prednost, jer koliko postoji oko za detalje, toliko zna biti izoštreno i za širu sliku. Kad se eksperiment „Kada budeš išo preko“ primio u krugovima u kojima se treba primiti, Lord Čardak je znao da je na pravom putu i prionuo na rad na albumu.
U ovom našem post-post-modernizmu koncepcija je sve, u glazbi; konceptualni album, dakle ‘šira slika’. Po uzoru na pančevački Buč Kesidi koji se postao popularan u najkraćem mogućem roku, tj. izdigao se upravo zahvaljujući albumu koncipiranom kao soundtrack vikend izlaska „od sumraka do zore“, Ukleti Dukat je svoj prvijenac „Odavno s druma“ osmislio kao konceputalni album koji opisuje jedan dan na slavonskom selu, počevši od ranog jutra buđenjem sve do sitnih sati i kulminacije u svatovima.
Na papiru, tj. ekranu, to sve možda zvuči super, no u realnosti niti je lako okupiti bend, niti snimiti dugosvirajući konceptualni uradak, pa još debitantski, jer to ipak zahtijeva nekog iskustva i pored toga kad se dogodi sretna okolnost da se ukaže sasvim nova stilska priča.
Naime, iako je druga po redu, „Kada budeš išo preko“ stoji kao okosnica – sretna okolnost i glavna tema, dok je ostatak materijala u dobroj mjeri varijacija na tu temu. U lirskom dijelu jedino „Kad budeš išo preko“ posjeduje spleen derutne i napuštene Slavonije. Tekstovi drugih pjesama više spadaju u slikarske tehnike bilježenja viđenog života ljudi i običaja. U početku se to i ne čini nekim nedostatkom, no kako se pjesme odmotavaju konceptuala albuma postaje siromašna u pjesničkoj domeni.
Već „Ukazanje na Obli“ donosi neki predosjećaj da će, lirski gledano, album biti tanak čim je Lord Čardak tematski posegnuo za vanzemaljcima, pa još to krenuo nekako komično bojati. Potpisnik ovih redaka ipak drži da svatko s ovih prostora tko se upušta u tu tematiku mora biti upoznat s „Prikazama“ Ede Maajke, inače je gol utrčao u kukuruzište.
Jasno je da uz tamburicu dobro idu prvoloptaške seoske pikanterije, no hibridni album poput ovog zahtijeva i više angažiranosti oko proživljenog ili uspostave nekog stava jer se hvata u koštac i s rockom, i to u najvećoj mjeri onim garažnim koji je i nastao iz razloga jer neki stavovi nisu mogli ići u radijski eter. Oduševljenje da glazbena kombinacija Ukletog Dukata stoji sasvim solidno brzo splasne, jer tekstovi ne idu dalje od reportažnog zvučnog ugođaja čak i ako ima natruha naturalizma i lokalnih izreka (žene od jutra čiste crijeva, za orat njivu ne treba knjiga, itd.). Također, Ukleti Dukat je uronjen u taj svoj ambijent i nije jasno pruža li mu otpor (na onoj klasičnoj relaciji moderno protiv tradicionalnog), ili pak ‘turistički’ uživa u njemu.
Dakle, problem albuma „Odavno s druma“ je što je zapeo između dobro otvorenih vrata intrigantne glazbene priče i vica. Da se isprva možda išlo s EP formatom, moglo je biti bolje i jezgrovitije. Ovako između ostalog i posuđeni stih „Još i danas zamiriše trešnja“ dolazi pomalo usiljeno, da ne kažem kao nedostatak inspiracije, što je isto jedan od elemenata koji glazbenu priču Ukletog Dukata čini manje intrigantnom.
A vic? Vic, bio urnebesan ili ne, uvijek kratko traje. Ukleti Dukat je iščačkao ‘zanimljivu rupu’, no morat će je puno više produbiti za izaći iz sfere vica.
Ocjena: 6/10
(Samizdat, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
