Pojava umjetne inteligencije izravno je ugrozila brojna dosadašnja umjetnička zanimanja, rad na umjetničkim djelima, te kompletne produkcije, iako je s druge strane otvorila prostor brojnih benefita i snižavanje troškova produkcije upravo u tim segmentima zbog čega se budućnosti rapidno mijenja iz dana u dan. Četvrti nastavak bavi se temeljnim pitanjem etike.
Etika je filozofska disciplina koja proučava moral. Iako pripada filozofiji ona je normativna znanost i time spada u jedan od temelja svakog zakona kojeg određuju i pišu ljudi, a ljudska zajednica posjedovala je etičke norme i prije nego li je napisan prvi zakon. Pitanje umjetne inteligencije svakako je i etičko pitanje, a način kako mu se pristupa određuje u kojem smjeru se ono zakonski regulira zbog svoje kompleksnosti.
Osnovno iščitavanje uvijek u obzir uzima dva gledišta; pogodnosti i opasnosti, kako i sugerira naziv ovog feljtona.
Ako nam pomaže to je pogodnost, ako nas ugrožava to je opasnost. Posljednja dva nastavka upravo su to pokazali, tj. kako izgleda situacija kad filmska i TV industrija u njoj vide korist spram glumaca i scenarista koji se opiru njenoj ugrozi i kakav je epilog kad udruženi pojedinci bez skrupula uz obilato korištenje umjetne inteligencije nasrnu na vlasništva glazbenih umjetnika i dakako glazbene industrije.
Jedan od etičkih problema upotrebe umjetne inteligencije jest da je to skoro pa savršeno proizvodno sredstvo kapitalizma, ali toliko savršeno da ga može progutati. Naime, to je neiscrpno sredstvo (rada) koje može proizvoditi, stvarati i multiplicirati unedogled. Produkt umjetne inteligencije je nešto što svakako možemo nazvati proizvodom, a ljudi su umjetnu inteligenciju posebno upregnuli u sfere umjetničkog rada (da se malo našalim, jer u svakoj šali ima i ponešto šale, nedavno je jedna žena koja se bavi palijativnom skrbi rekla: „Nikak’ da izmisle umjetnu inteligenciju koja će znat oprat ljudsku rit!“) i tu se kao pitanje nameće ‘prvi postulat kapitalizma’, a to je: „Kome taj proizvod pripada?“ Dakle, tko polaže pravo na njega?
Dana 22. ožujka 2023. godine u Los Angelesu održan je, sad već povijesni sastanak između stručnih članova Recording Academyja i čelnih ljudi Američkog ureda za autorska prava. Tom prilikom je okupljenima demonstrirano koliko je jednostavno za umjetnu inteligenciju da oponaša ljudsku umjetnost, a nakon debata i razmatranja Recording Academy i Američki ured za autorska prava jasno su rekli jednu stvar: autorska prava su za ljude, za kreativce. Ne za umjetnu inteligenciju.
Dodatno ističući to načelo, Američki ured za autorska prava nakon toga je objavio presudu za strip „Zarya of the Dawn“ u kojem je tekst napisao autor Kris Kashtanova, ali je ilustracije u potpunosti izradila umjetna inteligencija platforme MidJourney. Presudili su da samo tekst može biti zaštićen autorskim pravima, ali ne i ilustracije. To je zato što autorsko pravo mora imati ljudski element, a obrazloženje je opet bilo jasno: umjetnost koju je u potpunosti stvorila umjetna inteligencija ne podliježe autorskim pravima.
Čini se da bi naizgled mogli odahnuti, ako nam nije poznat slučaj iz 1965. godine koji govori o dugoj i kompliciranoj povijesti AI umjetnosti i autorskih prava. A. Michael Noll, američki inženjer i profesor emeritus na Annenberg školi, te vrlo rani pionir digitalne računalne umjetnosti, 3D animacije i taktilne komunikacije, stvorio je 28. kolovoza 1962. „Quadratic Gaussian“ – djelo digitalne umjetnosti koje je uspješno zaštićeno autorskim pravima nakon duge rasprave 1965. godine.
Drugi primjer je „Now And Then“. Početkom 2023. predstavljena kao posljednja pjesma The Beatlesa na kojoj su sudjelovala sva četiri člana. Pjesma je započela kao demo snimka Johna Lennona, snimljena 1979. koju je Yoko Ono podijelila s ostalim Beatlesima sredinom 90-ih. U to su vrijeme preostali članovi benda — Paul McCartney, Ringo Starr i George Harrison — pokušali dovršiti pjesmu uz produkcijsku pomoć Jeffa Lynnea, ali su naposljetku odustali od projekta zbog glasnog zujanja na Lennonovoj izvornoj snimci što ju je u biti učinilo neiskoristivom.
Kada je redatelj Peter Jackson radio na svom dokumentarcu iz 2021., “The Beatles: Get Back”, njegov tim upotrijebio je UI tehnologiju koja može izolirati određene kanale unutar miksa, što je otvorilo put ka uklanjanju zujanja s Lennonove snimke “Now and Then” iz 1979. godine. McCartney i Starr vratili su se u studio i završili pjesmu, kombinirajući demo vrpcu s modernim snimkama, materijalom sa sessiona iz 90-ih i sampleovima iz starijih pjesama Beatlesa, “Here, There and Everywhere”, “Eleanor Rigby ” i “Because”. Konačni proizvod, kako kaže McCartney, je “prava snimka Beatlesa”, s doprinosima sva četiri člana. No bio je tu prisutan doprinos i umjetne inteligencije.
Tako ispada da se jednim aršinom mjeri rad Kris Kashtanova, a drugačijim se mjerilo A. Michaela Nolla prije pola stoljeća, ali i Beatlese u skoro isto vrijeme kad i spomenutog autora stripa.
Treba uzeti u obzir da je sada i situacija oko mogućnosti upotrebe umjetne inteligencije daleko jasnija nego u trenutku kad su se počeli pojavljivati prvi UI generatori. Naime, UI je na svakom generatoru postavljen u tzv. sidekick ulogu, tj. ulogu sluge. UI se ne pokreće sama, već je u funkciji izvršavanja želja korisnika kakve god one bile, dakako u okviru svojih mogućnosti koje se s vremenom razvijaju. Tko god se malo ozbiljnije pozabavio nekim ciljanim rješenjem, proveo je određeno vrijeme u navigaciji UI-ja kroz upute i što je još važnije kroz ponuđena rješenja umjetne inteligencije (npr. MidJourney nudi četiri, a Udio dvije skice-putokaza za novo usmjeravanje), i shvatio da isključivo korisnik određuje kad je postignuto zadovoljavajuće rješenje, a nipošto UI generator.
Feedovi društvenih mreža trenutno su prepuni UI aplikacijama koje će animirati stare fotografije i ‘oživjeti’ naše pretke kojih odavno nema ili pak učiniti da vam Mona Lisa pokaže širi osmijeh ili drukčije prekriži ruke, no i tu kao korisnik određujete parametre koliko će rezultat izgledati ‘prirodan’ ili je bolje reći blizak ponašanju onih koje smo poznavali, a više nisu s nama.
Kako se tu postaviti etički i dalje se čini otvorenim pitanjem, slijedom toga i je li legislativa time jasna, sveobuhvatna i što je najvažnije pravedna (za sve).
Etičko pitanje umjetne inteligencije svakako neće moći biti nešto što će riješiti sama umjetna inteligencija, kako bi eventualno ljudima olakšala situaciju. Ove godine su Nobelovu nagradu za fiziku dobili Geoffrey E. Hinton i John J. Hopfield za „temeljna otkrića i izume koji omogućuju strojno učenje pomoću umjetnih neuronskih mreža“, dakle izumitelji UI-ja kakvu danas poznamo.
No, umjesto slavlja poanta je bila stavljena na upozorenje, gotovo u duhu Alfreda Nobela. Predsjednica Nobelovog komiteta za fiziku Ellen Moons naglasila je kako je “brzi razvoj umjetne inteligencije izazvao zabrinutost za našu kolektivnu budućnost” i da “ljudi nose odgovornost za sigurno i etičko korištenje ove nove tehnologije.”
Ako se uzme u obzir da je Hinton privukao pažnju 2023. godine kada je napustio svoju poziciju u Googleu kako bi upozorio na “duboke rizike po društvo i čovječanstvo” koje UI donosi i da je tada na pitanje može li UI uništiti čovječanstvo, odgovorio: “Nije nezamislivo”, onda je potpuno jasno zašto se ove godine na Nobelovom komitetu za fiziku govorilo upravo o etici.
Nastavlja se…
Saznajte više:
*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije.