Bivša supruga jazz legende Milesa Davisa i prijateljica Jimija Hendrixa i Sly Stonea bila je godinama ispred svog vremena, da bi potom desetljećima izbivala sa scene. Umrla je u 77. godini, javlja Rolling Stone.
Betty Davis, kultna funk pjevačica i bivša supruga jazz legende Milesa Davisa koja je svojevremeno bila nedovoljno cijenjena, čak i skandalizirana, ostavila je iza sebe upečatljivi funk kojim je utrla put mnogim pjevačicama nakon nje.
Umrla je u 77. godini. Njenu smrt potvrdila je Danielle Maggio, njena bliska prijateljica čije je istraživanje kao etnomuzikologinje bilo usredotočeni na rad Betty Davis. Uzrok smrti nije objavljen.
Rođena je kao Betty Mabry 1945. i odrasla u Durhamu u Sjevernoj Karolini od kud se seli u Pittsburgh. Sa 16 godina dolazi u New York upisavši se na Fashion Institute of Technology dok je živjela sa svojom tetkom. Upijala je kulturu Greenwich Villagea i folk glazbu ranih 1960-ih. Povezala se s posjetiteljima Cellara, mondenog kluba u centru grada. Bila je to multirasna, umjetnička kolonija modela, studenata dizajna, glumaca i pjevača. U Cellaru je radila kao DJ, a također je radila i kao model, pojavljujući se na fotografijama u časopisima Seventeen, Ebony i Glamour.
Tijekom svog boravka u New Yorku upoznala je nekoliko glazbenika uključujući Jimija Hendrixa i Slyja Stonea. Sjeme njezine glazbene karijere niknulo je zahvaljujući prijateljstvu sa soul pjevačem Louom Courtneyem, koji je producirao njezin prvi singl, “The Cellar”.
Ipak, njezin prvi profesionalni nastup bio je tek kada je napisala “Uptown (to Harlem)” za Chambers Brothers. Njihov album iz 1967. bio je veliki uspjeh, ali Betty Mabry se usredotočila na svoju manekensku karijeru. Bila je uspješna kao model, ali joj je posao dosadio: “Nisam voljela manekenstvo jer ti nije trebao mozak za to. To će trajati samo dok izgledaš dobro.”
Kao Betty Mabry, snimila je “Get Ready For Betty” i “I’m Gonna Get My Baby Back” 1964. godine za DCP International. Negdje u to isto doba snimila je i duet s Royem Arlingtonom i pod njihovim zajedničkim imenom “Roy and Betty” objavila singl “I’ll Be There”.
Godine 1968., dok je još bila u vezi s Hughom Masekelom, snimila je nekoliko pjesama za Columbia Records, a Masekela je radio aranžmane. Dvije od njih su objavljene kao singl: “Live, Love, Learn” i “It’s My Life”. Njezina veza s Milesom Davisom započela je ubrzo nakon njezina raskida s Masekelom, a u proljeće 1969. Betty se vratila u Columbiijin studio kako bi snimila seriju demo pjesama, a Miles i Teo Macero su producirali. Tijekom tih sesija snimljeno je najmanje pet pjesama, od kojih su tri bile njene originalne pjesme, a dvije bile obrade grupa Cream i Creedence Clearwater Revival. Miles je pokušao upotrijebiti ove demo pjesme kako bi osigurao ugovor za njen album, ali ni Columbia ni Atlantic nisu bili zainteresirani i arhivirani su ih u trezor sve do 2016. kada su objavljene na kompilaciji “The Columbia Years, 1968–1969”.
Nakon završetka braka s Milesom, Betty se preselila u London, vjerojatno oko 1971., kako bi nastavila svoju manekensku karijeru. Napisala je novu glazbu dok je bila u Velikoj Britaniji, a nakon otprilike godinu dana vratila se u SAD s namjerom da snimi pjesme sa Santanom. Umjesto toga, snimila je vlastite pjesme s grupom funk glazbenika sa Zapadne obale. Davis je napisao i aranžirao sve njezine pjesme. Njezina prva ploča, “Betty Davis”, objavljena je 1973. godine. Objavila je još dva studijska albuma “They Say I’m Different” (1974.) i svoj prvijenac za izdavačku kuću Island Records “Nasty Gal” (1975.). Niti jedan od tri albuma nije imao komercijalni uspjeh, ali je imala dva manja hita na Billboard R&B ljestvici.
Davis je kao pjevačica ostala kultna figura, dijelom zbog njezinih neskrivenih seksualnih tekstova i stila izvedbe, koji su u to vrijeme bili kontroverzni. Postigla je uspjeh u Europi, ali u SAD-u joj je bilo zabranjeno nastupati na televiziji zbog njezine seksualno-agresivne scenske persone. Neki od njezinih koncerata bili su bojkotirani, a njezine pjesme nisu puštane na radiju zbog pritiska vjerskih skupina i NAACP-a. Carlos Santana prisjetio se Betty kao “nesalomive – nije se mogla ukrotiti. Glazbeno, filozofski i fizički, bila je ekstremna i privlačna.”
Nakon nekoliko snimanja 1979., Davis je prestala stvarati glazbu i vratila se u Pittsburgh, gdje je od tada živjela povučeno, nikad se ne vrativši na scenu.
Saznajte više: ‘Betty: They Say I’m Different’ – Madonna prije Madonne i Prince prije Princea
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
