Slavni francuski glumac umro je mirno u svom domu u 89. godini.
Francuski dnevni list Le Parisien izašao je s informacijom da je Alain Delon tijekom pregleda početkom godine svom liječniku povjerio da želi umrijeti, a prije dvije godine je govorio kako planira eutanaziju koja je legalna u Švicarskoj u kojoj je živio.
“Podržavam eutanaziju. Ona je legalna u Švicarskoj u kojoj živim. To je logična i prirodna stvara. Smatram kako svatko ima pravo odabrati umrijeti bez boravka u bolnicama i primanja injekcija. Starost je sranje i mi tu ne možemo ništa. Lice se promijeni, izgubite vid, bole vas zglobovi ujutro…”, rekao je glumac u jednom nedavnom intervjuu za lokalnu televiziju.
Delon je posljednjih par godina bio podvrgnut liječničkim procjenama koje su imale zadatak utvrditi njegovu mentalnu sposobnost razlučivanja, obzirom da su njegova djeca prijavila njegovu partnericu Hiromi Rollin zbog zloupotrebljavanja glumčevih starosnih slabosti. Godine 2023. utvrđeno je da je njegovo razlučivanje potpuno narušeno, a Le Parisien navodi čak da je liječnik u svom izvješću napisao da Alain Delon “više ne očekuje ništa od života”.
Alain Delon rođen je 8. studenog 1935. u mjestu Sceaux kraj Pariza. S pojavom na filmu 1957.godine, ubrzo se dokazuje kao jedan od najatraktivnijih i najambicioznijih mladih francuskih glumaca, no prije toga je sudjelovao u Indokineskom ratu.
Odslužio je vojnu službu u Francuskoj mornarici sa 17 godina kao dobrovoljac. Po obuci u pomorskom centru za obuku Pont-Réan, nastavio je vojnu službu 1953. u školi signalizacije Bormette. Uhvaćen je u krađi opreme, te mu je Francuska mornarica dala izbor između napuštanja mornarice ili produljenja njegove obveze s tri na pet godina. Odlučuje se za produljenje i 1954. se borio u bitci za Dien Bien Phu.
Po povratku u Francusku 1956. raskida sve veze s roditeljima kojima je zamjerio što su dali pristanak da ga vojska može poslati u rat (u Francuskoj je tada trebala dozvola roditelja čak i za dobrovoljce u vojnoj službi). U pariškom Pigalleu i Montmartreu susreo se sa svijetom podzemlja, nasilnicima i žigolima, od kojih će mu jedan, “homoseksualac Carlos”, osigurati zaštitu. Fasciniran je vrijednostima te sredine, posebice osjećajem časti, prijateljstva, poštovanja i zakonom šutnje. Njegova tjelesna građa i njegovo “anđeosko lice” zadivljuju djevojke, a jedno vrijeme ga je udomljavalo i hranilo nekoliko prostitutki, te se činilo da njegova budućnost ide prema poslu makroa.
Situacija se mijenja kad upoznaje glumicu Brigitte Auber, koja je tada glumila u filmu “Uhvatiti lopova” Alfreda Hitchcocka. Pored toga što se seli u elitni pariški kvart, a kasnije i u njenu kuću na Azurnoj obali, Delon preko Auber upoznaje u Cannesu filmski svijet.
Prvu zapaženiju ulogu tumači u kriminalističkom filmu “U zenitu sunca”, a svjetsku slavu stječe 1960. ulogom u filmu “Rocco i njegova braća”. Nedugo zatim, glumi ali ne osobito uspješno, i u Hollywoodu.
Potkraj 1968. godine bio je u središtu velikog skandala oko ubojstva njegova tjelohranitelja Stevana Markovića, kada priznaje veze s francuskim podzemljem, no ipak biva oslobođen krivnje. Afera nije naudila njegovoj karijeri, čak su uloge u kriminalističkim filmovima, u kojima je otada sve češće igrao, imale za publiku pečat vjerodostojnosti i time veće zanimljivosti.
On i Belmondo nakon toga postaju ikone francuskog filma. Već do 1971. ima preko četrdeset filmskih uloga, a do svog posljednjeg filma “Odricanje od odgovornosti” (2019.) u kojem glumi samog sebe snimio je još pedeset filmskih naslova.
O njegovom životu napisano je čak 48 knjiga, a u profesionalnoj karijeri dobio je čak 34 nagrade. Od 1995. primio je i četiri vojna odličja, posljednje je dobio prošle godine od ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog koji ga je odlikovao ukrajinskim Ordenom za zasluge.
Svijet filma je s odlaskom Alaina Delona izgubio veliku fimsku ikonu.